U razgovoru s Margaretom Gregić koja radi na organizaciji Susreta hrvatske katoličke mladeži, doznali smo nešto više o skorašnjem događaju u Vukovaru. Margareta Gregić je magistrica teologije te radi kao tajnica Ureda za pastoral mladih Đakovačko – osječke nadbiskupije i zajedno s Organizacijskim odborom SHKM-a radi na organiziranju jubilarnog, desetog susreta.
1. Koliko se mladih prijavilo i je li to bilo nekako u skladu s vašim očekivanjima?
Kod organiziranja ovako velikih događanja koja iza sebe imaju dugu povijest, ljudi se često oslanjaju na iskustvo prijašnjih organizatora. Tako smo i mi računali s brojem do 30 000 mladih, zbog organizacije svega potrebnoga. Za SHKM u Vukovaru prijavilo se oko 27 000 mladih. Svatko je imao drugačija očekivanja no, realno gledajući, ovo je zadovoljavajući i uistinu lijep broj mladih.
2. Ovakav pothvat zahtjeva opsežne pripreme. Što je sve potrebno učiniti da bi sve bilo spremno za susret ovakvih razmjera i kada ste počeli s njima?
Pripreme za ovaj Susret počele su od trenutka kada smo saznali da ćemo biti domaćini znači još 2014. No, to su bile dalje pripreme. One bliže i neposredne traju nešto više od godinu dana i upravo u tom razdoblju odrađuje se najveći dio posla. Što je susret bliže, posla je naravno sve više. Jako je puno detalja na koje treba paziti, a najveći poslovi vezani su uz prijave mladih i njihov smještaj. Važno je poštovati rokove kako bi sve teklo prema planu. Nešto smo mogli odraditi i za vrijeme dalje priprave, kao što je odabir lokacije za svetu misu, odabir usluga tehničkih stvari vezanih uz organizaciju i sl. U bližoj i neposrednoj pripravi primamo prijave sudionika, volontera, koordinatora; naručujemo majice, narukvice, hranu, dogovaramo koncerte, program po gradu, akcije i kampanje vezane uz Susret; raspored smještaja mladih u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji; dogovaramo sa svim župnicima program koji će imati u svojoj župi 29. travnja itd. Posla je uistinu mnogo i kod svega treba voditi računa da se ispoštuju rokovi, a opet da se koliko je moguće, udovolji željama i potrebama svih koji će na bilo koji način sudjelovati na Susretu.
3.Ovogodišnji susret je, kako se meni čini, pun noviteta kojih nije bilo na prošlim susretima. Počevši s kampanjom „Startaj novu nadu“, foto natječajem te duhovnim koncertom za kraj programa. Uz standardne majice koje će dobiti svi sudionici susreta, ove godine moglo se naručiti i Startasice s logotipom susreta. Kako ste uopće došli na tu ideju i jeste li zadovoljni rezultatom?
Ideja o Startasicama je zajednička, rekla bi i od Organizacijskog odbora i od mladih koji prate sve vezano uz Susret. Na sjednicama smo često razgovarali o toj ideji puno prije Susreta, a onda smo počeli dobivati i prijedloge o Startasicama s našim logotipom od mladih koji su se javljali mailom i u inbox naše Facebook stranice. To je učvrstilo našu sigurnost da je ideja dobra i da vrijedi pokušati. Prošle godine krenuli smo u pregovore s Borovom i odabrali crowdfunding kampanju jer je najjednostavnija naročito po pitanju narudžbe i plaćanja. Međutim, vidjeli smo kako je ovakva vrsta kampanje strana ljudima te smo krajem veljače istu zaključili, a zbog velike zainteresiranosti za tenisice u maloprodaji i zbog čestih upita koje smo dobivali o Startasicama, odlučili smo ponovno pokrenuti kampanju, to više jer ima uistinu plemenit cilj: pomoć pedijatriji vukovarske bolnice i poticanje proizvodnje u tvornici Borovo. Zadovoljni smo ishodom kampanje a očekujemo da će tenisice biti gotove krajem travnja, te da će ih mladi moći nositi na SHKM-u u Vukovaru. Posebno bih istaknula kako smo dobili lijep broj narudžbi tenisica iz inozemstva uz pohvale za kampanju.
4. Sljedeća, pomalo neuobičajena stvar dosada, je i foto natječaj FRAMING HOPE. Možete li nam reći nešto više o tome?
Framing hope, fotografski je natječaj za koji je ideja došla od našeg povjerenika za mlade, vlč. Filipa Perkovića a koju smo svi s radošću prihvatili. Prilika je to da se mlade koji dolaze na Susret i sve zainteresirane uključi u samu organizaciji Susreta. Zanimalo nas je kako mladi vide nadu oko sebe, a ujedno smo im htjeli dati priliku da pokažu svoju umjetničku stranu a još više da njihovi radovi budu izloženi u Vukovaru na dan Susreta. Lijep broj mladih se odazvao ovome natječaju. Zaprimili smo oko 150 fotografija od kojih će se izabrati najbolje, što će biti uistinu teško jer su fotografije prekrasne. Svi koji dođu u Vukovar imat će priliku vidjeti fotografije koje su dobile najviše ocjena stručnog suda.
5. Što biste poručili mladima koji dolaze na susret u Vukovar?
Upravo ono što govori geslo Susreta koje je kratko, ali ima duboku poruku. Od srca se nadam i želim da mladi budu ponosni na svoju prošlost i prošlost naroda iz kojeg dolaze, da nikad ne zaborave svoju povijest, a u isti tren da s jednakim žarom gledaju u budućnost s nadom u srcu. Nadom da može i hoće biti bolje. A tko drugi u nama može svaki dan buditi tu nadu nego Isus Krist, koji je sam naša nada.
T.G.