Sv. Benedikt (480-547) osnivač je zapadnoeuropskog monaštva, tj. benediktinskog reda.
Prvu redovničku obitelj osnovao je na brdu Monte Cassino u južnoj Italiji, bio joj je prvi opat i sastavio regulu (pravilo) za monahe.
Benediktinci
Red se raširio po čitavoj Europi i postao glavni nositelj zapadnoeuropske kulture u srednjem vijeku. U reguli monaškoga života stoje molitva, načelo rada i kolektivnog života i posjedovanja. Neke njihove opatije su njegovale glagoljaško bogoslužje i književnost te su mnogo utjecali na razne grane kulture i civilizacije kod nas (klesali su Bašćansku ploču).
Benediktinci u Hrvatskoj
Benediktinci se rano šire, osobito uz jadransku obalu (u hrvatskim krajevima u 13.st. postoji stotinjak njihovih samostana).
Benediktinska regula
Pisana je glagoljicom u muškoj opatiji sv. Kuzme i Damjana u Tkonu na otoku Pašmanu u posljednjoj četvrtini 14.st. (predložak joj je još stariji o čemu svjedoče ostatci starijeg jezika i starije glagoljske grafije). Rukopis se danas nalazi u HAZU, a izdali su ga Armin Pavić u Starinama VII (1875.) i Ivan Ostojić u Benediktinci u Hrvatskoj, sv. III (Split, 1965.)
Početak regule i prologa svetoga Benedikta opata (lat. Incipit prologus regulae)
Sv. Benedikt u prologu uzvisuje Isusa Krista i priziva nas da mu se priklonimo i da molitvom počnemo vršiti dobra djela jer on na vječnu muku predaje one koji ga ne ljube, dok drugi idu u vječnu slavu.
Autor: Maja Crnković