Koji je smisao tihe patnje?
Pitaš samog/samu sebe kako ti prolaze dani u kojima razbijaš glavu razmišljajući što je moglo biti i zašto se nešto dogodilo. Što se krije iza tih razmišljanja?
Povrijeđenost, trenuci zabilježeni tugom. Prošlost koja nije u Božjim rukama, a trebala bi biti.
Ono što se dogodilo, sada je iza tebe i ne možeš vratiti vrijeme da to promijeniš. Međutim, ono što možeš, jest oprostiti, zatražiti oprost. Pomiriti se s tim što je bilo i nastaviti dalje jer tvoja budućnost neće čekati da riješiš prošlost. Ona se već događa. Stoga, prihvati svoju prošlost. I nemoj sebe kriviti ni zbog čega. To uništava. Nitko nije savršen i svi nosimo u sebi nešto iz prošlosti. Važno je samo da smiriš svoju savjest. Slušaj što ti govori i učini što moraš, a zatim slobodan/slobodna kreni dalje kroz život uz Božju prisutnost.
Donesi odluku! Čvrsto i hrabro!
Gospodin je uz tebe i tko ti što može?
Možda je to već učinjeno ili nemaš dovoljno motivacije, ali moraš vjerovati. Vjera je sve. Sklopljenim rukama otvaraš sva vrata i Gospodin čini čuda u tvom životu.
Kad ti ponestane snage, padni na koljena i udahni ove riječi:
„Ne spominjite se onog što se zbilo, nit’ mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne vidite?“ Iz 43, 18-19
„’Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam’ – riječ je Jahvina – ‘naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.’“ Jr 29, 11
Što tražiš više? Ovo je radost!
Gospodin misli na tebe!
M.S.