Dok mu je krv
zalijevala rane,
znao je Isus zašto mora proživjeti
tako teške dane.
I dok mu je trnje paralo
čelo,
srce mu je bilo toplo, uzavrelo.
I dok je gledao narod
koji ne zna kamo hodi,
Isus je dobro znao gdje sve to
uistinu vodi.
Mi smo bili krivi,
mi mali ljudi,
koji ne vidjesmo ništa drugo
od svojih čudnih ćudi.
A Isus je svejedno raširio svoje ruke,
na drvetu križa,
uz jecaje muke.
Pokazao nam je koliko nas
voli,
dokazao koliko
je uistinu svet.
Dragi Isuse, Kralju, i dalje te treba svijet.
Andrea Krejči