Antun Weissgerber, isusovac, vrsni pastoralni djelatnik, odgajatelj mladeži te profesor Vrhbosanske visoke teološke škole u Sarajevu, progovara o svojem viđenju obraćenja (grč. metanoja).
Pomirenje s Bogom uključuje unutrašnje obraćenje, ozbiljan preokret srca, obračun sa zloćom i prihvaćanje novoga puta, nove preorijentacije života prema Bogu i njegovu Kraljevstvu. Nužno je zaći u biblijski smisao obraćenja koji u sebi nosi preokret duha k višem, vrednijem, punijem humanizmu, obogaćenu na božanskim izvorima čovjekove veličine.
Božji poziv na preokret srdaca i životnih putova pretpostavlja Božju nauku o težini ljudskog grijeha. Pretpostavljamo poznavanje i priznavanje ljudske opće grešnosti i osobne krivnje, koji zahtijevaju s naše strane stalan proces obraćenja. Onome tko ne priznaje grijeh u religioznom smislu kao uvredu Božje svetosti, najprije je potrebna iskonska metanoja – spoznaja Boga i čovjekove ovisnosti o Bogu.
Već kod Mojsija dolazi do izražaja grijeh naroda. Da bi okajao svoju krivnju i da bi se odvratila srdžba Svevišnjeg, liturgija je Šatora imala niz vanjskih čina za priznavanje grijeha: pokoru i post, razdiranje haljina i oblačenje grube vreće, ležanje u pepelu i posipanje glave pepelom, uzdisaje i bolne jauke. Psaltir ima nekoliko takvih ritualnih obrazaca tužbe i prošnje za smilovanjem (Ps 60, 74, 79, 83…).
Nasuprot plitkoj težnji naroda da izvrši tek vanjske obrede pokorničkog bogoslužja proroci će tražiti unutrašnje obraćenje srdaca i preokret u djelima: „Razderite srca a ne haljine svoje!“ (Jl 2, 13) Obraćenje se proteže na odnos i prema Bogu i prema ljudima. U svetoj ispovijedi važniji je preokret volje, nego taksativno nabrajanje grijeha bez mržnje na grijeh, bez spremnosti na popravak.
Iz religioznog obraćenja slijedit će i moralni popravak. Vjera ne znači samo umno podlaganje Božjoj objavi, nego životno predanje cijele osobe da živi po tim tajnama. Moramo promijeniti mišljenje ne samo o Bogu nego i o samima sebi, o smislu svojeg života i opstanka. Moramo se orijentirati prema eshatološkoj budućnosti koju nam Bog pruža.
A. Weissgerber poziva se na Rudolfa Schnackenburga, njemačkog katoličkog svećenika i stručnjaka za Novi zavjet, koji opisuje obraćenje kao „potpun stav čovjeka pred Bogom“, kao „novo shvaćanje samog sebe pred svetim, a ipak dobrostivim Bogom“, kao „odlučno gnušanje nad svim prekršajima i uvredama Boga, nad svom ljudskom samovoljom i neposluhom“, kao „težnju da se potpuno i veselo povrgnemo Božjoj volji“. (Christliche Egzistenz, I, 44)
Antun Weissgerber: Metanoja (Obnovljeni život, Vol.29. No.5. Listopad 1974.)
Maja Crnković