Naše obitelji trebaju biti ispunjene Nebom, nebeskom radošću. A ta Radost proizlazi iz iskrene Ljubavi. A Ljubav dolazi samo iz žrtve, iz nesebičnog davanja sebe. Kad ulazim u brak s ljubavlju, ne pitam “Što ću dobiti?”, već “Što ja mogu dati?”.
Ljubiti znači biti slobodan u davanju, znači biti slobodan od toga hoće li mi biti dobro – ja dajem tebi jer te ljubim i želim ti dobro. To je i slika ljubavi Nebeskog Oca prema nama. Tu sliku trebaju odražavati sve obitelji, osobito onda kad dođu poteškoće.
Tako lako pregazimo riječi dane Bogu na dan naših vjenčanja kad navru nemiri i problemi. Tek tada trebamo postati bliži jedni drugima, a ne bježati. Problemi su prilike da naučimo ljubiti, da se naučimo žrtvovati, da se naučimo biti odgovori pred svojim obećanjima i potezima. Teškoće su prilike da se naučim boriti, da shvatim veličinu i ljepotu braka. I ako sam rekla/rekao: “Do nas smrt ne rastavi.” onda to tako i treba biti.
Kad padem pred poteškoćama, i zatražim rastavu, tek onda ulazim u bojno polje.
Razumijem da se danas događaju razne stvari u brakovima, da po ljudskim gledanjima, nema drugih riješenja, osim razilaženja, ali želim ukazati da je to plod naše sebičnost, ali i bezbrojnih rana koje parovi nose na svojoj duši.
“Ako želiš ljubav, unesi ljubav, i dobit ćeš ljubav.” Sv. Ivan od Križa
Sve rane, svi problemi, sva sebičnost liječi se samo ljubavlju. Ne posustajmo. Borimo se za naše brakove ma kakvi oni bili, i kakav početak imali. Ljubimo, i Zlo nam ne može ništa!
Budimo slobodni! Budimo u ljubavi!
Božji blagoslov!
Izvor: Trenutak Utjehe