Novi zakon ili Evanđeoski zakon predstavlja ovozemaljsko savršenstvo božanskog zakona, prirodnog i objavljenog. Djelo je Kristovo, a izražen je osobito u Besjedi na gori; djelo je i Duha Svetoga, po kojemu postaje nutarnjim zakonom ljubavi: “Sklopit ću s domom Izrelovim (…) novi savez (…) Zakone ću svoje staviti u dušu njihovu i upisati ih u njihova srca; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj” (Heb 8,8.10).
Bog, naš Stvoritelj i Otkupitelj, izabrao je sebi Izrael kao svoj narod i objavio mu svoj Zakon, pripravljajući tako dolazak Kristov. Mojsijev zakon izražava mnoge istine koje su po prirodi dostupne razumu. One su potvrđene i provjerene u sklopu Saveza spasenja.
Čovjek učestvuje u mudrosti i dobroti Stvoritelja koji mu daje da bude gospodar svojih čina, sposoban da se usmjeruje prema istini i dobru.
Čovjek, pozvan na blaženstvo, ali ranjen grijehom, potreban je Božjega spasenja.
Postoji određena sličnost između jedinstva među božanskim osobama i bratstva što treba da ga ljudi među sobom uspostave.
Društvo osigurava društvenu pravednost ostvarujući uvjete koji omogućuju udruženjima i pojedincima postizavanje onoga na što imaju pravo po svojoj prirodi i po svom pozivu. Društvena je pravednost povezana s općim dobrom i s vršenjem autoriteta.
Sudjelovanje je dragovoljno i plemenito zalaganje osobe u društvenim razmjenama. Svi moraju sudjelovati u promicanju općeg dobra, svatko prema položaju koji zauzima i zadaći koju obavlja. Ta je dužnost najuže povezana s dostojanstvom ljudske osobe.
U skladu s čovjekovom društvenom naravi, dobro svakoga nužno je u vezi s općim dobrom. A ovo se može definirati samo u odnosu na ljudsku osobu:
Ne živite odvojeni, povučeni sami u sebe, kao da ste već opravdani, nego udružujte se, da skupa tražite što je za dobro svih.
“Ljudsko društvo ne može biti dobro uređeno ni plodno ako u njemu nije prisutna zakonita vlast, koja osigurava red i pridonosi, u dovoljnoj mjeri, ostvarenju općega dobra”.