Često se u životu susrećemo sa situacijama u kojima vrijedi stara poslovica: šutnja je zlato. U tim trenucima ljubav stavljamo na prvo mjesto i ispred nas samih.
Tada šutnja puno govori. Međuljudski odnosi prožimaju cijeli čovjekov život. Život tvori čovjekov bitak i ostvarenje svrsi, da se postigne ljubav. U ljubavi se grade mostovi s bližnjima te svim ljudima koji su na našem životnom putu. Komunikacija, razgovori, druženja te otvorenost prema čovjeku čine odnosi i radost na koju smo pozvani, kako bismo u tome pronašli pravo bogatstvo života.

 Koliko li je ponekad šutnja dragocjena u našem životu, upravo kako bismo postigli ljubav, kako bi se ostvario čovjek prema čovjeku, kojemu je ljubav potrebna. U različitim situacijama moram istaknuti sebe, potvrditi se, poučavati, uvjeravati, dokazivati nešto u razgovorima s ljudima… Potrebno je počesto zastati, ušutjeti, samo saslušati.
Kad razgovori krenu u besmislenu raspravu u kojoj nema kraja potrebi da svatko mora biti u pravu u obrani svojih uvjerenja, šutnjom je potrebno povući se te tako donijeti mir, kako čitamo i u Jakovljevoj poslanici: „A mudrost koja dolazi odozgo jest prije svega čista, zatim mirotvorna, blaga, dobrohotna, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana i iskrena. U miru se sije plod, to jest pravednost, za one koji tvore mir.“ (Jak 3,17-18).
 Moja me narav povede zlim putovima u trenucima kad mi je jezik brži od misli. I nastanu tada prepirke, nerazumijevanje, svađe, osude, ogovaranja… Šutnja je zlato u pravim trenutcima jer: „Tako je i jezik malen ud, ali se može ponositi velikim stvarima. Pazite, kakve li male vatre, a koliku šumu zapali! I jezik je vatra. On postaje cio opaki svijet među našim udovima. Kalja svu našu osobu, i zapaljen od pakla, zapaljuje sav naš život.“ (Jak 3,5-6).
 Teško mi je zašutjeti u trenucima nemira u kojima ne mogu kontrolirati svoje neprimjerene reakcije. Trebam se učiti šutnji, jer ponekad iz šutnje progovara ljubav. Nepotrebno riječima propovijedam drugima poučavanjem, a sam to ne živim. Tada shvatim da ne moram isticati svoju duhovnost, svjedočiti i poučiti druge govorenjem, ako u šutnji o tome puno govore moja djela, odnos prema čovjeku i plodovi života.
 „Tko je među vama mudar i pametan? Neka dobrim življenjem pokaže djela učinjena s blagošću koja je vlastita mudrost!“ (Jak 3,13). Kako ostvariti šutnju u pravim trenucima i pronaći mudrost života koja će me voditi putovima ljubavi? Izvor te mudrosti i ljubavi se također nalazi u šutnji i osluškivanju Onoga „koji jest“ sama Ljubav i mudrost.
 „Smiri se pred Jahvom i Njemu se nadaj…“ (Ps 37,7). Svoje srce izlažem toj prisutnosti. U šutnji i tišini usmjeravam svoje čitavo biće na Boga. Dopuštam da me ta Ljubav ispuni, preobražava i osposobi me šutnji, u trenucima kada trebam pružiti ljubav.
Danijel Tomičević za podvinje.org