Tko vidi mene, vidi i Oca

Gospodine Isuse, danas ti zahvaljujem za tvoju nesebičnu objavu Oca. Otkrivaš nam tajne božanske ljubavi, božanskog srca. U kući Oca tvojega ima mnogo stanova. Da, Isuse, u kući, u domu, u mjestu gdje Otac prebiva. Zar to nije upravo dom njegove slave, dom njegova srca? Jer, što ili tko može obuhvatiti Boga?
Isuse, kad si htio postati čovjekom nastanio si se među nama, tj. u srcu žene, svoje majke, koja je imala toliko ljubavi da je bilo dovoljno da se pod tim srcem ugodno osjećaš. Jedini stan tebe dostojan je upravo to srce koje je znalo ljubiti. Dok nama govoriš, Gospodine, o pozivu da slušamo i vršimo volju nebeskog Oca, onda nam otkrivaš kako ćeš svakoga nagraditi tko tebe sluša i vrši volju nebeskog Oca: “k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” (Iv 14,23). Obećavaš svoju prisutnost, tj. svoje obitavanje u onome koji ti omili vršenjem volje nebeskog Oca. U kući Oca tvojega ima mnogo stanova. Da, Isuse, mnogo mjesta ima u kući Oca tvoga, tj. u srcu, u dubinama, u tajanstvenoj ljubavi tvog Oca. Ima dosta mjesta za svakoga, ima dovoljno prostora za sve ljude. To je srce najprije u potpunosti razotkriveno tebi kao Sinu. A ti dijeliš ljubav svoga nebeskog Oca s nama, ti nam daješ udio na toj ljubavi i zato ideš da nam pripraviš mjesto.
Hvala ti, Isuse, što si nam pripravio mjesto. Hvala ti što si u domu nebeskog Oca otkrio prostore ljubavi prema nama. Divno je znati da nas netko ljubi, divno je znati da netko ima za nas vremena, divno je osjetiti da sam nekome uvijek dobro došao. A meni i svima nama govoriš: U kući mog nebeskog Oca dobro si došao. To je tvoj dom, to je stan koji i tebi pripada. Dođi u taj dom, jer je sve učinjeno da ga zaposjedneš.
Hvala ti, Isuse, za taj divni dom, za tu sigurnost, za mir. Hvala ti, Isuse, što si nam ti i Put, što smijemo kročiti tim putom, što si nam utro stazu do srca nebeskog Oca. Hvala ti što nam se otkrivaš kao Put kojim hodimo u život. Da, Isuse, samo po tebi dolazimo k Ocu, k cilju života, k sreći.
Isuse, tako smo dugo skupa, a katkada izgleda kao da te tako malo poznamo. Kao da te ni mi ozbiljno i pažljivo ne slušamo i prečujemo najvažnije sadržaje tvojih riječi. I nama prigovaraš kao i Filipu: dovoljno je da vidimo tebe, da čujemo tebe, i Otac će nam biti jasniji, bliži, prisutniji. Otkrij nam se i danas i da zajedništvo s tobom ostane vječno i trajno, a onda da skupa s tobom možemo jednom doći ondje gdje je tvoj Otac. Nastanite se sada ti i Otac milosno u meni, kako bi se ja jednom u vječnosti s tobom nastanio u njemu.
Fra Zvjezdan Linić