Od početka ekumenskog dijaloga moramo biti svjesni da dijalog ove vrste nije nešto čisto ljudsko: to nije samo pitanje osoba dobre volje koje traže časni diplomatski kompromis. To je iznad svega nešto što nas sve zajedno nadilazi, to je volja Trojedinog Boga…..
Iznimno je važno da shvatimo da sve ovo što se događa u Crkvi nije stvar modernosti.Mi ne pokušavamo ići u korak sa svakom avangardom i trendovima, mi pokušavamo biti u dosluhu s Bogom…Bog radi nepredvidive stvari u našoj generaciji i mi smo izazvani da razlučujemo stvari i da na njih odgovorimo….
Ekumenizam možemo usporediti s polijetanjem zrakoplova: kad napustimo tlo, motori stvaraju zaglušujuću buku. Zatim, kad se zrakoplov u zraku ustali i leti, nastaje tišina i teško je shvatiti da se uopće krećemo. Tu i tamo nam osoblje zrakoplova kaže kako moramo stegnuti svoje sigurnosne pojaseve što nas podsjeti da smo u zraku, da letimo.
Ne možemo dovoljno naglasiti, ne možemo govoriti dovoljno često: jedinstvo kršćana je dar Božji, milost koju bismo zajedno morali moliti od Boga. Još i više: prije svakoga ekumenskog razgovara, morali bismo se prisjetiti riječi koje je rekao kardinal Bea: „Na vrata ujedinjenja Crkava ulazi se na koljenima.“
Jedino Duh može istinski moliti u nama; jedino On nas nadahnjuje da možemo reći Ime Isusovo kako bi kršćani trebali, to znači – zajedno!
Duh je onaj koji nas ujedinjuje u izjavljivanju „Isus je Gospodin!“ On je među nama na našim susretima. Za svaki istinski ekumenski dijalog nije primarna jedna između Crkava… Do stupnja do kojeg nam Duh otkriva isto lice Kristovo, nema sjene koja će nas nadkriliti – „svako lice okrenuto Duhu postaje sjajnije i nikada nije postiđeno“ (Ps. 34, 5).Sjedinjenje svih nas s Kristom znači da svi imamo i komunikaciju jedni s drugima. Ovo je kratki put ujedinjenja, kao što je rekao nadbiskup Ramsey: “Tajna približavanja jednih drugima je u tome da svatko od nas bude bliži Kristu. On nas čeka raširenih ruku, samo ako prihvatimo njegovu dobrodošlicu.“
Ponovno ujedinjenje kršćanstva ne znači samo jednu dimenziju našeg približavanja jednih Crkava prema drugima. Kad bi to značilo samo to, ono se nikad ne bi dogodilo. Ne, ponovno ujedinjenje kršćanstva uključuje dublje jedinstvo svih nas s Kristom; Kristom koji je samo srce katoličke istine kao Utjelovljeni, Raspeti, Uskrsnuli, Gospodin u svojoj Crkvi i Gospodin Neba; Krist koji je sam put svetosti.
Moliti zajedno i tako se otvarati djelovanju Duha Svetoga je ekumenski prioritet. Ova zajednička molitva Gospodinu će potaknuti teološko istraživanje, za koje je neophodna ne samo nova energija, nego i nova dubina. A ova molitva ne smije nas samo uvesti u naš zajednički rad, ona bi morala postati dio ritma naših susreta; trebala bi izmijeniti cijelo ozračje susreta. .
Iz knjige : Leon Joseph Suenens „Novi Duhovi?“
Odabrala i prevela Ana Penić