U životu se susrećemo sa mnogim odlukama, novim situacijama i trenutcima kada nam se puno toga čini beznadno, padamo u očaj, čini nam se kako se sami ne možemo nositi s brojnim životnim problemima i važnim odlukama… Koliko se u tim trenutcima oslanjamo na Boga, njegovu pomoć i vodstvo? Što bi Isus učinio?
To bismo si pitanje trebali često postavljati, napose u trenucima u kojima se susrećemo s raznim problemima, od odnosa s drugim ljudima do naših svakodnevnih životnih situacija. Tako bismo sigurno u potpunosti gledali Božja djela i osjetili Božje vodstvo u našem životu. Pitanje je to i naše vjere, našeg odnosa s Bogom i pouzdanje da je On uvijek prisutan u našem životu i da uvijek za nas ima pravo rješenje za sve naše probleme.
Bog je za nas uvijek tu, ako se predamo Njegovoj volji, i za naš život On ima savršen plan. Govori nam i preko proroka Izajije; „Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.“ (usp. Iz 41,10)
Kada se nađemo pred zidom i ne vidimo rješenje našega problema, kada u odnosima s drugim ljudima ne znamo kako da postupimo, kada naša situacija nema izlaza (…), zapitajmo se: „što bi Isus učinio? Odgovor će sigurno doći jer Bogu je milo kada se Njegova djeca pouzdaju i traže Njegovo vodstvo.
Ne zaboravimo da je pouzdanje u Božju intervenciju uvijek važno. Vidjet ćemo čudo, Božje djelo u našem životu. Ponekad je za to potrebno strpljenje ali za Božja djela potrebna je vjera koja dopušta Bogu da zakorači u našu situaciju i pomogne nam u našem životu.
„Neka vam bude po vašoj vjeri“ (usp. Mt 9, 29), rekao je Isus očekujući od nas da mu vjerujemo i pouzdajemo se u Njegovu ljubav. (…) Jer on je sam rekao: Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću napustiti! Tako s pouzdanjem možemo reći: Gospodin je pomoćnik moj: Neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek? (usp. Heb 12,5-6)
Vladaju li u našem životu beznađe, očaj, nezadovoljstvo? Koliko često naše situacije predajemo Bogu i dopuštamo Njemu da On vodi naš život? Ne zaboravimo Mu zahvaliti za divna djela koja čini kada mu to dopustimo, jer On je uvijek s nama i čeka naš korak vjere kako bi nas blagoslovio. „Zato vam kažem: što god moleći pitate, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam…“ (usp. Mt 11,24)
Danijel Tomičević, www.podvinje.org