Kradljivci svetih trenutaka
S obzirom na posao, fakultet, obitelj, zdravstveno stanje i ostalo, neki mogu ići na svete mise zornice, a neki su pak unatoč želji, spriječeni. Nekima preostaju svete mise tijekom dana ili pak samo vikendom, čak i u ovo vrijeme došašća. Ostalima koji čeznu, a zaista su onemogućeni često primati Gospodina u svetoj euharistiji, utočište su i snaga duhovna pričest, osobna molitva, te, dakako, Božja riječ…
U kojoj se god kategoriji nalazili, zasigurno imamo kradljivce svetih trenutaka, odnosno imamo ono vrijeme u danu koje smo, unatoč svakodnevnim dužnostima i služenju, mogli pokloniti Gospodinu, a nismo. Previše vremena na Fejsu? Predugi telefonski razgovori? Nekoliko sati uz TV ili internetske serije, filmove ili sličnu „zabavu“? Vrijeme u brbljanju i ogovaranju? Prekomjeran posao? Lijenost pri jutarnjem ustajanju, ili nakon popodnevnog odmora? Nešto drugo? Svatko ima svoje i sigurno su se tijekom čitanja prethodnoga odmah prepoznali.
Dakako da upotreba našeg vremena ne može biti savršeno učinkovita ili ljudski besprijekorna, ali može biti mnogo bolja i u većoj mjeri na slavu Božju. Kradljivci svetih trenutaka donose dvojake negativne plodove. Prvo, uzimaju nam vrijeme koje smo mogli provesti s Gospodinom u nekom obliku molitve, primajući sakramente, u čitanju, razmatranju, uz duhovnu glazbu ili film, ili pak samo u tišini s Njim. Kao drugo, najčešće nas dodatno pune ispraznim sadržajima, hrane našu požudu, lijenost i prisilne misli, te kao da zatomljuju naša duhovna osjetila. Dakle, učinak im je poput minimalno dva koraka unazad u duhovnom životu.
Težnja za kršćanskom savršenosti u ovom smislu, odnosno pobjeđivanje kradljivaca onih trenutaka koji su mogli biti sveti, može se postići postupnom vježbom u krepostima koje će vremenom, odnosno molitvom i ustrajnošću u usvajanju novih svetijih navika pomoći smanjivanju takvih kradljivaca… Naravno, zbog svojih slabosti i sklonosti grijehu, nećemo ih moći apsolutno iskorijeniti, pogotovo ne nekim brzim metodama. Upravo ustrajna borba s takvim i drugim, većim kradljivcima trenutaka i svega onoga što stavljamo na mjesto koje zapravo treba pripasti Bogu, put je svetosti na koji smo pozvani.
Prvi koraci Božje pobjede u našim životima mogu biti sljedeći… Ako primjerice, želimo moliti krunicu svakodnevno, a ne uspijevamo izdvojiti barem pola sata u danu da je izmolimo, možemo je pokušati moliti u nekoliko navrata, odnosno desetak po desetak kroz dan. To je bolje nego ne moliti uopće. Ako primjerice želimo imati jutarnju molitvu, a ne uspijevamo, možda je za početak dovoljno pozdraviti Gospodina svojim riječima, predati mu dan i zahvaliti, te pročitati evanđelje dana. To je mnogo više nego mrzovoljno uskočiti u jurnjavu dana i osobno nezadovoljstvo, jer nismo uspjeli sabrano razmatrati ujutro zadani sat vremena, na što možda još niti nismo spremni. Kako god odlučili nastaviti borbu sa svojim slabostima, važno ih je prepoznavati i predavati Bogu, te postupno s Njegovom milošću ići naprijed, sve bliže Njemu – On će nas voditi…
„Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će sve voditi!“ (Ps 37,5)
S.D. | duhos.com