Ne možemo samo tako odreći se svega materijalnog i proglasiti svoju slobodu i nenavezanost od stvari. Određena količina stvari nam ipak olakšava i na dobar način uljepšava život. No s druge strane, materijalizam kojim smo okruženi krije i opasnosti – za svaku dušu na drukčiji način. Može nam se dogoditi da ne promišljajući i bez kvalitetne prosudbe kupujemo i nabavljamo stvari koje nam se sviđaju a nisu nam zaista potrebne, te da si priskrbljujemo prevelik višak, ne misleći na one koji su u oskudici. Osim sebičnosti, požude prema stvarima, neumjerenosti i navezanosti koje se mogu stvoriti, gubimo puno vremena na brigu oko stvari i propuštamo služiti drugima u potrebi.
Posebno atmosfera potrošačkog svijeta u vrijeme prije i oko Božića poziva na potrošnju i na brigu oko stvari. Za ove blagdane(kao i za niz drugih kroz godinu, ali za Božić posebno jer se naziva „vremenom darivanja“) ponuđeno je jako puno stvari koje bi nam trebale uljepšati i olakšati svakodnevnicu, te biti naš način iskazivanja ljubavi prema našim najmilijima. Unatoč šarenilu, sjaju i privlačnosti koju na prvi pogled nove stvari imaju, dio toga može biti zamka za naša srca, ali i novčanike, odnosno kartice.
Koliko stvari i kojih stvari nam je zaista neophodno? Što od onoga što već imamo, a u dobrom je stanju, možemo i dalje koristiti ili pak nekome pokloniti? Koliko novih stvari zaista moramo kupiti, ili su to samo naše trenutne i prolazne želje?Želimo li nabavkom stvari samo druge zadiviti i pokazati se boljima od njih?Koliko toga nepotrebnogakupujemo djeci, zatrpavajući ih stvarima, misleći kako će ih to usrećiti? Liječimo li kupovinom možda neka svoja dublja nezadovoljstva? Koliko i zašto možda kupujemo prekomjerno, time ugrožavajući svoje obitelji? Zašto odabiremo neke skuplje proizvode među onima koji nam trebaju, ako postoje povoljnije varijante tih proizvoda sa sličnom kvalitetom?
Pokušajmo biti iskreni prema sebi u promišljanju o svom odnosu prema stvarima… I nakon toga pokušajmo te svoje stavove predati dragom Bogu, da nam pročisti srce po pitanju navezanosti na stvari i možda čak opterećenosti stvarima (i novcem)… Stavove i navike koje smo razvijali godinama nećemo odmah moći(a ni željeti) promijeniti, ali možemo ići postupno, a sve to samo da bismo bili slobodniji, radosniji i sve više Božji.
Za početak, pokušajmo ovoga Božića biti barem malo biti siromašniji i jednostavniji. Dakle, pokušajmo ovoga Božića malo više nalikovati na prazne jasle, u koje će se nastaniti Utjelovljeni Bog. Dragi Bog dolazi u jednostavna, ponizna i čista srca, jer u njima ne zauzimaju mjesta nepotrebne stvari, nego ima mjesta za Njega i puninu Njegove ljubavi. Pokušajmo ovoga Božića sebi i svojim bližnjima, umjesto skupih poklona, nervoze i dugova zbog potrošnje, visokih cijena i redova u trgovinama, pokloniti zaista blagoslovljen Božić, pun zahvalnosti, jednostavnosti i istinske Božje prisutnosti.