Iz adventskog dnevnika – sedmi dan
Ne samo da možemo bolje upoznati Božju ljubav po našim bolima i trpljenjima, nego je to put uskih vrata (usp. Lk 13,24) koja vode do vječne uskrsne pobjede. Ipak, put je to na kojem nismo sami, a sam Gospodin nas potiče da i na tom putu budemo u službi ljubavi prema drugima.
U Matejevom evanđelju (Mt 9, 35-38; 10, 1.6-8) čitamo o Gospodinovom pobjeđivanju nad svakom bolesti i nemoći, te autoritetu koji je svojim učenicima dao da u Njegovo ime čine isto. Mi smo na Božjem putu, ali hodeći tim putem, ohrabreni radosnom vijesti o Božjem kraljevstvu i spasenju, na nama je pozivati druge i pomagati im. Samo Isusovi učenici to mogu – kroz svoja trpljenja, bolesti i slabosti, svejedno imati otvorenosti i ljubavi za druge.
Svatko od nas ima dovoljno svojih problema, rana, slabosti i grijeha da se zatvori u neprekidni rad na sebi. No Gospodin nam daje snagu, da On pobjeđujući u nama, preko nas djeluje u životima drugih. U poniznosti pred Bogom, dok mu priznajemo i predajemo svoje slabosti, nemoći, grijeh i bol, Gospodin nas ozdravlja i jača. Ta jakost i zdravlje postaju potom i hranom za druge – kako u nama sve više svijetli Krist, ta svjetlost pronalazi načine kako osvjetljavati i naše bližnje. Kao što svećenici, jednako slabi i grešni kao i ostali crkveni narod, dobivaju snagu odozgor za dijeliti Gospodina kroz sakramente i na druge načine; te kao što roditelji povrh svoga umora i slabosti uvijek pronalaze snagu služiti svojoj djeci i zbrinjavati ih – na sličan način dobivamo i mi darove i svoje osobito poslanje u Sili Odozgor za služenje ostatku Božjeg naroda, unatoč silnoj bijedi koja jesmo…
Gospodin nas je pozivao na samoću, na molitvu s Bogom, te na skrovitost u prikazivanju svojih žrtvi i darova Gospodinu. No nikada nas nije pozvao na zatvorenost i nebrigu za potrebe drugih. Nama nije moguće imati toliko ljubavi i požrtvovnosti za služenje drugima, ali Gospodinu jest i On nam je snaga da drugima služimo po uzoru na Njega.
Vrijeme priprave za Božić može nam biti i vrijeme u kojem ćemo promijeniti svoj način služenja drugima. Možemo i moramo se baviti svojim slabostima i bolima, no možemo pokušati barem malo utišati svoj jauke, priču, žaljenje i gledanje samih sebe, a zagledati se više u Gospodina kako bi nas svojom ljubavlju liječio, te preko nas i drugima nesebično služio.
„Pođite k izgubljenim ovcama doma Izraelova! Putem propovijedajte: ‘Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“ (Mt 10,6-8)
S.D. | duhos.com
Fotografija: Tea Pejić | TeiTo