O tome pitanju često i sam razmišljam. Nekog velikog izbora nemamo, jer htjeli mi to priznati ili ne, politika se bavi nama na razne načine. Država, odnosno političari koji su na vlasti, donose razne zakone koji direktno ili indirektno utječu na naš osobni život kao i na okolinu i društvo u kojem živimo. To su pitanja poput istospolnih brakova, posvajanje djece, pobačaja, potpomognuta oplodnja, trenutačni zdravstveni odgoj, način na koji se troši državni novac ili rasprodaje državne imovine, način na koji se vodi populacijska politika, iseljavanje mladih, radna nedjelja, ekologija i još mnoga druga područja i pitanja koja su bitna za nas kao katolike i domoljube. Znači, htjeli mi ili ne, politika se bavi nama i utječe na nas i na naše živote. Čitajući razne tekstove na portalima, novinama ili knjigama pokušao sam pronaći odgovor za sebe na pitanje trebam li se ja kao katolik baviti politikom.
Tako u jednom tekstu piše da su kršćani u svojoj dvijetisućljetnoj povijesti na razne načine sudjelovali u događajima ovoga svijeta, a jedno od najvidljivijih djelovanja je sudjelovanje u javno političkom životu. Također se dalje navodi da je jedan crkveni pisac ustvrdio da katolici ponajprije u javnom životu sudjeluju kao građani. Crkva je izdala i notu u kojoj političare koji su katolici podsjeća na njihovu obavezu da u javnom životu brane moralne i društvene temeljne vrijednosti koje uči Katolička Crkva. Još je jedna bitna stvar u povezanosti katolika i politike, a to je da političari imaju i svog zaštitnika (sv. Thomas More).
Nedavni događaji u našoj Domovini, ponajprije posao koji je obavila inicijativa U ime obitelji pa poslije i referendum, pokazali su nam koliko je bitno da se mi katolici uključimo u javni život svoje zemlje, pa tako i u politiku, jer to su područja u kojima imamo priliku javno svjedočiti svoju katoličku vjeru te braniti i promicati naše vrijednosti. Mi katolici trebali bismo biti sol zemlje, odnosno svjetlo svijeta, a to ne možemo ako se aktivno ne uključimo u sva područja javnog života pa tako i politiku. Imamo i jedan divni primjer u gradonačelniku Metkovića, Boži Petrovu. To je čovjek, koji je jednostavno svoje vrijednosti koje je živio kao katolik (poštenje, poniznost, marljivost, …) prenio u politiku, a rezultat je vidljiv već nakon kratkog vremena.
Ono što mene kao katolika „tjera“ da se bavim politikom, odnosno da se javno i legalnim sredstvima borim za moralne i društvene vrijednosti koje nas uči Katolička crkva, jest osjećaj dužnosti prema Domovini, svome gradu i svojoj obitelji. Mislim da je to moja dužnost kao katolika, Hrvata, muža i oca.
Ivan Župan|duhos.com