Vjerujem da se svatko od nas, barem jednom u životu našao u situaciji koja se na prvi pogled činila bezizlaznom i tada se suočio sa vlastitom nemoći. I sama sam prošla istu situaciju, ne jednom, već više puta. I umjesto da prihvatim svoju nemoć i nadu položim u Boga, ja sam se trudila vlastitim snagama pronaći rješenje.
U molitvi Vjerovanja, već na samom početku nalazi se “Vjerujem u Boga, Oca Svemogućega..“, pa se jednostavno zapitam – vjerujem li u ono što molim? Ljudsko srce traži neprestanu sigurnost, ne želi riskirati i upuštati se u nepoznato, jer nema uvid u ishod. Bojimo se poraza i boli. Bogu pripisujemo ljudske osobine, a On je ni manje ni više, nego Svemogući Otac. On je Ljubav.
Vjera je korak u nepoznato. Ona je predanje u ruke onoga, koji pozna mene, moje potrebe i čežnje moga srca. Bog želi naše da mu poklonimo svoje povjerenje. Ne želi da mu vežemo ruke svojim željama i planovima, jer nam želi darovati samo ono najbolje. Premda se to nekada razlikuje od naših želja.
Bog je svemoguć i želi ti darovati sve. Moli, budi strpljiv i nadaj se. Prepusti svoj život u Očeve ruke i dopusti Mu da od tvoga života učini čudo svoje Ljubavi – na njegov način. Sve je moguće onomu koji vjeruje! (Marko 9,23)
Gabriela Jurković|duhos.com