Imaš li momka? Zašto ne? Standardna pitanja koja se valjda svima nameću i ponavljaju sama od sebe.
Pitanje je, znaš li ti odgovor na drugo pitanje? Analizirala si ih već nekoliko, ali svakom je nedostajalo „ono nešto“, ta neka sitnica koja bi prevagnula da bi se dotični momak mogao nazvati tvojim. Pretpostavljam da, kao svaka mlada slobodna djevojka, imaš nekakvu okvirnu listu kriterija koje opisuju tvog „princa na bijelom konju“. Jesi li mu definirala tjelesnu konstituciju, boju kose, očiju, karakter i osobine? Ima li „to nešto“? Pretpostavljeni odgovor je „da“. Ali ako sada „baciš oko“ na tu listu, možda bi mogla shvatiti da je tvoj momak uistinu princ, a takvi nažalost (ili na sreću) postoje samo u bajkama.
Zašto uopće želimo princa? Odakle se pojavio taj izraz? A valjda od činjenice da su nam uvijek tepali kako smo mi princeze (Snjeguljice, Pepeljuge, Trnoružice …) a sve su one na kraju, po ustaljenom happy end-u, dobile tog nekog prekrasnog i predivnog princa s kojim odjašu u suton. Ali jesi li uočila da svaka bajka završava rečenicom „i živjeli su tako dugo i sretno“ ili nekom sličnom inačicom? Što je uzrok tomu? Nekako mi se samo od sebe nameće da je razlog bio taj što su to bile bajke koje su nam pomogle da ljepše i lakše zaspimo i još ljepše i slađe sanjamo pa su izbačeni neki dijelovi. Zanimljivo je to što su obično izbačeni oni realni, životni, dijelovi u kojem je vremenskim slijedom ona puna celulita i strija, s podočnjacima do poda, a on s pivskim trbuhom i zarasle brade.
Ali što je sada? Ne misliš li da si malo prerasla bajke i da je vrijeme da počneš živjeti u realnom svijetu? Razmisli dobro želiš li princa koji će te osvojiti i uspavati svojom divnom pojavom i sladunjavim riječima koje će, realno gledano, izblijediti nakon početne zaluđenosti? Ili bi radije čovjeka koji živi život, koji je odan i vjeran Bogu, pun entuzijazma, elana, koji je radišan, kojemu se dogode trenuci slabosti i koji te ponekad razljuti do te mjere da bi ga najrađe zadavila, ali kojeg unatoč svemu tome voliš cijelim svojim bićem jer voliš realnost u njemu, optimizam, način na koji utječe na tebe, daje nadu, potiče te da budeš bolja?
Vjerujem da bi dobrim promišljanjem i rasuđivanjem razlike između mašte i realnosti tvoja (i moja) lista kriterija poprimila sasvim novu dimenziju. Ja sastavljam novu listu na kojoj će biti dvije točke: prva – želim voljeti Boga u njemu, a druga – nadam se kako ću po prvoj točki dobiti sve ostale točke sa „stare“ liste; ili makar njihovu većinu.
Marija K.