Živimo u vremenima sve opasnijeg liberalizma, krize svijesti i savjesti, duhovne pustoši… Mnogi se, ni svjesni svega toga, odaljuju od stvarnosti i istine čovjekovog postojanja i života. Izgubile su se prave vrijednosti samoga Čovjeka koje počivaju na temeljima Božjega stvaranja. Sve smo češće svjedoci situacija u kojima se brak i obitelj i ne prihvaćaju kao počela ljudskoga društva, kao temelj čovječanstva na kojem se gradi novi život, iz ljubavi između muškarca i žene.
Sveopća društvena kriza, osim one gospodarske i financijske, ponajprije potječe iz ljudskog srca svakog pojedinca, i širi se na kraju na cijelo čovječanstvo.
U svijesti ljudskoga uma i srca, brak i obitelj poprimaju iskrivljenu sliku. Raspadaju se brojni brakovi, događaju se devijacije, nastale pod utjecajem liberalizma, kojim se zagovara kako svatko može tvoriti obitelj. Brak je izgubio vrijednost u čovjekovom životu kao nešto što je sveto, što potječe od samoga Stvoritelja, što je sam Isus Krist posvetio svojom žrtvom na križu i oplemenio Božjom stvarnošću – svojom prisutnošću u sili Duha Svetoga. Sakrament je vidljivi znak koji prenosi nevidljivu Božju milost i djelovanje. Jasno piše u Katekizmu Katoličke Crkve: “Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru supruga te k rađanju i odgajanju potomstva.“ (KKC 1601).
Sam Bog je u brak utisnuo pečat svoga Stvoriteljskog plana, dao mu je dioništvo svoje naravi. Kao što u Presvetom Trojstvu struji Ljubav u međusobnom zajedništvu, tako se u zajedništvu i ljubavi između muškarca i žene rađa novi život. Život, koji brak oplemenjuje i utvrđuje u obitelj. U tome je prisutan Bog koji blagoslivlja svojom milošću ne samo pristanak i privolu pred oltarom nego potvrđuje i posvećuje bračnu ljubav u svakom ljubavnom odnosu između muškarca i žene. Sakrament braka tako u Božjoj prisutnosti životvorno struji u zajedništvu muškarca i žene, kada su njihova srca otvorena toj istini i stvarnosti Božje ljubavi. Brak se tada osnažuje krepostima i plodovima Duha Svetoga, jer je oplemenjen Božjom ljubavi i naklonošću.
„Zato će čovjek ostaviti oca i majku te prionuti uz ženu svoju, i bit će oni samo jedno tijelo“ (Ef 5,31)
U samom postanku čovjekovog stvaranja Bog je osmislio Brak kao sjedinjenje u kojem stvara novi život. Poput Presvetog Trojstva koje je sjedinjeno u svojoj biti, brak dobiva puninu milosti u stvaranju ljudskoga života i odgajanju djece u obitelji. “Ova je tajna uzvišena – a ja velim (da je uzvišena) u odnosu na Krista i Crkvu.“, posvješćuje nam apostol Pavao u poslanici Efežanima.
Ljubav i odgovornost je počelo kršćanskoga braka i obitelji oplemenjeno bezuvjetnom ljubavi koja se daje, dariva i žrtvuje, ne očekujući svoju računicu. Dakle, brak i obitelj su temelj ljudske civilizacije koje počiva na Božjem stvaranju i stvoriteljske, otkupiteljske ljubavi između Boga i čovjeka.
Kada se narušava brak i prave vrijednosti obitelji narušava se i uništava malo po malo društvo i cijeli ljudski rod te ljudska civilizacija. Bog je stvorio čovjeka i brak kao zajednicu muškaraca i žene (obitelj) i postavio tako počelo ljudskoga života kroz istinu svoje Riječi i Ljubavi: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite!“ (Pos 1,27-28).
Pitam se, kamo ide ovaj svijet kad današnji čovjek brak narušava drugim nezdravim i nemoralnim vrijednostima i buni se protiv svoga Stvoritelja koji mu je pružio milost i blagoslov?
Danijel Tomičević, zsa.podvinje.org