Živimo u svijetu u kojemu se ponekada teško nositi sa time da si katolik, da vjeruješ i živiš onako kako ti poručuje Gospodin, te da se u tebi nalazi osoba koja se ne srami to pokazati , koja živi od toga i kojoj upravo zbog toga život ima smisla.
Mladi ljudi sve teže shvaćaju i dolaze do spoznaje da im je vjera potrebna u životu. Teško se odlućuju na to da u svoj život unesu dašak svježine, onaj „cvijet“ koji će rasti i biti sve ljepši i ljepši koliko njihova vjera bude rasla i jačala u njima. Problem toga na neki način je i okoline koja sve češće i češće ima loš utjecaj na današnjeg čovjeka i njegov život. Ljudi se često srame pokazati da vjeruju pa se upravo zbog toga odriću vjere kako bi bili prihvaćeni u društvu i kako bi se uklopili u njega.
Mladi ljudi koji se ne srame pokazati da svoj mir i snagu crpe upravo u Kristu često bivaju ismijavani i ponižavani zbog toga. Upravo u tim situacijama treba pokazati koliko je naša vjera jaka i koliko nam pomaže da se u takvim situacijama postavimo čvrsto na noge i pokažemo svijetu kako je osjećaj da vjeruješ u Krista nešto što ti daje snagu da ideš naprijed i da se nikad ne predaješ jer uvijek postoji rješenje samo ga je potrebno pronaći.
Biti katolik nije nimalo lagana stvar. Tu postoje velika odricanja i muke ali to sve ima smisla kada nam je uzor Isus. Sjetimo se samo koliko je On pretrpio da nas oslobodi naših grijeha, te kroz tu svoju patnju pobijedio smrt svojim uskrsnućem. U tome se krije žrtva koju katolik mora proći i kroz nju prepoznati svo bogatstvo kršćanstva.
Potrebno je svojim primjerom poticati ostale i u njih „ubaciti“ sjeme koje će kroz vrijeme jačati i donositi plodove. Mi kršćani moramo biti „živa Biblija“ koju će okolina čitati a da toga ponekad neće biti ni svjesni te će „plod“ pokazivat kroz svoja djela. Zbog toga moramo paziti kakav primjer pružamo okolini i svaka naša pogreška može biti loš znak.
Katolici se moraju držati zajedno i kroz to zajedništvo stvarati „ribarsku mrežu“ koja će svakim danom rasti i biti sve čvršćom te na taj način donositi „hranu“ koja će nam pomoći sa ostvarimo snagu za život i da jačamo svoju borbenost.
Kroz molitvu i čitanje Svetog Pisma hranimo svoju dušu i donosimo energiju koja će poticati duh našeg tijela da uvijek šalje pozitivne vibracije. Kroz svaku euharistiju moramo prepoznati živog Krista i predati se Njemu. Vjeruj, nema boljeg osjećaja.
Svoju vjeru ne možeš graditi sam, za to je potrebno mnogo „kamenčića“. Zbog toga „izgradnju“ treba početi u obitelji. Kroz zajedničke molitve i euharistiju jačati i graditi „hram“ iskrenosti i čistoće. Potrebno je kroz ljubav u obitelji stvarati iskrene odnose jer ljubav nije ništa drugo nego istina. Ako se vjera u Krista temelji na tome, rezultati će biti plodonosni. Samo ne zaboravimo da svaka biljka ukoliko se ne zalijva ubrzo uvene, tako je i s vjerom. Vjeru je potrebno svakodnevno „zalijevati“ i „hraniti“ Božjom Riječi.
Ne sramimo se pokazati da smo Kršćani, već naprotiv ponosimo se time i svakodnevno to pokazujmo. Kroz zajedničke molitve i euharistiju stvarajmo „živu Bibliju“ i pokazujmo svijetu da smo jaki i da nas ništa ne može svladati jer je naša snaga u Kristu, u onome koji je pobijedio smrt i pokazao nam vječni život dostojan svake muke.
Budi i ti iskra vječnog plamena beskrajne ljubavi!
Maja Polović