Budi ono za što si stvoren! Za let si dušo stvorena! Stvoren si za visine da letiš, a ne da stojiš na zemlji i patiš za visinom. Trebaš biti realan i prizemljen, no isto tako trebaš težiti višim ciljevima, ali ne onim prolaznima nego nebeskima. Nemoj se pokušavati dokazivati ljudima, nego sve što radiš radi da bi se svidio Ocu Nebeskomu. Njegova je ljubav trajna, vječna i neugasiva, a ljudska je prolazna, tašta i ne ispunjava. Vjeruj Njemu i On će te osposobiti za puno više nego što možeš zamisliti i to puno više od bilo kojeg čovjeka na kugli zemaljskoj. Gledala sam za vrijeme jednog duhovnog susreta u nebo i zurila u ptice i divila se njima kako uživaju u nebeskom prostranstvu, a na trenutke sam se osjećala kao da letim s njima. Tako su divne da sam poželjela biti poput njih, a shvatila sam da i mogu biti, ali samo ako sam zagledana u Isusa. No ako nisam zagledana u Njega, odmah ću se osjećati zarobljeno ljudskim obzirima, kao u zatvoru, a ja znam da On ne želi da se ja tako osjećam nego Sotona. Čovječe, neka misle ljudi da si lud, i trebaš biti lud, ali za Isusa, a svi oni koji ti sude rade to iz neznanja, vlastitih ukalupljenih ograničenja, okova i zatvora.
Ako osjećaš da te ljudi sude, predaj ih Isusu. Da, biti drugačiji traži određenu hrabrost, ali čemu strah, pa zar u Bibliji ne piše: „U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah, jer strah je muka, i tko se boji nije savršen u ljubavi“ (1 Iv 4,18). Zašto se onda ograničavaš i tko te uopće ograničava? Možda ti sam sebe zbog nekih svojih strahova. Želi puno više i bolje od sebe i Isus će ti to dati. Božja ljubav je poput cvjetnog pupoljka koja se širi u milijun šarenih boja. Kada nas je stvarao htio je da budemo poput cvijeta – svatko od nas je različit, a opet lijep na svoj način. Bog te ljubi i grli u drugom čovjeku, grije te suncem da ti ne bude hladno, hladi kišom da ti ne bude ni prevruće, voli u bojama oko tebe, miluje te vjetrom – kako Ga onda ne primjećuješ, a svaki dan je tu oko tebe?
Helena