Jesi li ikada doživio da ti se u trenu sruši svijet, sve ono u čemu si vidio smisao, sve u što si vjerovao, čemu si težio, nadao se i želio? Imaš li dojam da se „rušenja“ obično događaju onda kada si napokon siguran u nešto, kada sve počinje imati smisla i sjedati na svoje mjesto, kada se čini da se sva vrata otvaraju, a ti imaš ogromne planove za budućnost?
I svaki put nakon posrtaja i rušenja, upirući sve sile i snage kojima raspolažeš, gradiš sve iznova pouzdajući se u Boga i Njegovu volju, predaješ se sav entuzijastičan i opet se dogodi isto – ponovno pad! I to onaj nakon kojeg ječi i zvoni. U glavi. Ušima. Srcu. I opet se događa isto: opet si jadan, opet slab, opet ničiji, a najmanje svoj. I ne želiš tako, ali opet je jače od tebe. Razočaranje, tuga, bol, nesnalaženje, samosažaljenje. Čuješ samo jedno veliko ne znam jer sve je odjednom nepoznanica, putokazi su promijenili smjer ili se neprestano vrte u krug tako da ne znaš kamo bi se okrenuo, gdje se zaputio, u koga se zagledao. Sve od prije odjednom gubi smisao i ti si ostao SAM. Molitva? Nemaš snage jer znaš da bi se raspao do kraja, a možda bi i dobio odgovore koje ne želiš čuti. Krivnju prebacuješ na sve oko sebe dok ne shvatiš da je Bog zapravo najveći krivac. I jest!
U Bibliji stoji zapisano Naš Bog je ljubomoran Bog (Pnz 5: 9) i upravo zato oduzima ti sve što te odovdi dalje od Njega. On želi da je ti čežnja za Njim ispred svega, da si najprije zagledan u Njega i Njegovu Ljubav, a tek onda u zemaljsko. Zato ruši sve što sagradiš, zato daje nenadano i zato te gradi iznova. Upravo zbog ovoga ustani, otresi sa sebe prašinu jada i traži najprije Njegovo Kraljevstvo da bi ti On, po tome, mogao dati sve drugo.
Tako obnovljen sve padove, one koje si preživio i one koji će tek uslijediti, gledaj kao blagoslov i još jedan korak bliže Gospodinu, a glavna molitva neka ti postane vapaj za Glasom koji će ti uvijek govoriti da su Božji planovi uvijk bolji od tvojih želja.
Vjerujem da ćeš uspjeti!
Bog te blagoslovio!
Marija K.