Na ulici se sretnu dva prijatelja Pero i Ivo. Nakon pozdrava Pero upita: Gdje ideš? – na što Ivo ne odgovara, nego bez riječi počinje pretraživati pristigle poruke na svojem mobitelu. Zatim Pero ponovno upita: Reci gdje ideš? – ali ni taj put ne dobije odgovor. Pero se naljuti na Ivu jer se ponaša kao da ga uopće ne primjećuje. Pokuša dukčije upitavši prijatelja: Ivo, pa kamo ideš? – i na to pitanje Ivo odgovori: Idem kući.
Pero je bio začuđen jer mu je Ivo sada odgovorio, iako na prethodna pitanja nije. Zatim ga upita: „Zašto mi nisi odgovorio kada sam te pitao Gdje ideš?“ – Ivo mu objasni da ga je na krivi način pitao.
Tek treće pitanje koje je postavio bilo je ispravno jer se upitni prilog kamo upotrebljava kada želimo doznati odredište, krajnji cilj. Rabimo ga uz glagole kretanja. Primjeri su pitanja s upitnim prilogom kamo:
– Kamo putuješ?
– Kamo ideš?
Upitni prilog gdje najčešće nepravilno upotrebljavamo u rečenici „Gdje ideš?“ (ili u razgovornom jeziku kada pitamo: „Di ideš?, Di ćeš?“). Trebamo ga rabiti samo kada želimo doznati mjesto, npr.:
– Gdje stanuješ?
– Gdje si bio?
– Gdje radiš?
A upitni prilog kuda rabimo dana želimo saznati smjer, put, npr.:
– Kuda prolaziš?
– Kuda ćeš putovati do mora?
Evo još primjera radi lakšega shvaćanja:
– Gdje stanuješ? – U Zagrebu.
– Kamo odlaziš na vikend? – U Dubrovnik.
– Kuda prolaziš na tom putu? – Banovinom i Likom, a potom Dalmacijom.
Ivana Fadljević |duhos.com