„Kada bih sve jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal koji zveči(tek prah i dim bez ljubavi).Kada bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva, i sve spoznaje, ikad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
Ljubav je velikodušna, ljubav je dobrostiva, ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi. Nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, oprašta, zlo zaboravlja. Proroštva, ona će iščeznuti,jezici će umuknuti, znanja će nestati.
Samo ljubav nikad neće prestati… Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva, ona ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi. Nije nepristojna, svoje ne traži. Nije razdražljiva, oprašta, zlo zaboravlja.“ (1 Kor 13)
Eto, započela sam s hvalospjevom ljubavi pa kad završite s čitanjem ovog prosječnog članka, bacite još jednom pogled na ovaj hvalospjev. Bacite pogled i 15 puta. Čisto sumnjam da ćete ga se ikad zasititi.
Tek prah i dim, bez ljubavi.
Samo ljubav nikad neće prestati.
Ona ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi.
Lijepa je ta ljubav. Znate onako, lijepa kao dobar sunčan dan. Kao dobra stvar koju ujutro čujete na radiju. Kao dobar zalogaj finog bureka. Kao duga poslije kiše. Kao dobra šalica kave.
Ma šta ja pričam? Ona je neusporedivo lijepa.
Međutim, danas počinje sličiti na proizvod. Znate, onaj proizvod u Todorićevom Konzumu, koji je na sniženju, ispod njega se žuti natpis i na njemu velikim slovima piše „akcija“. Pa se brzo razgrabi. A nakon nje ostane prašnjava polica, koja se ponovno puni tim istim proizvodom. Koji je na sniženju, u akciji. Nisam jedna od onih koji su baš magistririrali ovu današnju ljubav. Al’ sve mi se čini da su od nje učinili komercijalu. Predstavljaju je u brojkama, u postotcima. Pišu o njoj u tablicama. Svaki drugi naslov tako danas u sebi sadrži besmislene izjave.
Što kod vas vaš partner ne voli? Koje rečenice ne biste smjeli nikada izgovoriti svojoj supruzi? Najčešći razlozi prekida veza? Gdje Vaša djevojka najviše voli biti dotaknuta? Koje trikove valja upotrijebiti u spavaćoj sobi kako ljubav ne bi prestala? Jeste li prestari za ženidbu? Kada djevojka mora stupiti u brak? Zašto se danas mladi parovi toliko rastaju?
Stoga sam ja odlučila dati koji savjet vama. I ne obećajem da će biti kvalitetan i dobar. Al’ vrijedi pokušati.
Kao prvo, sram vas bilo. Sram bilo vas koji ste od ljubavi napravili predmet i statistiku. Sram bilo vas koji te statistike čitate i mislite kako će one riješiti vaše probleme.Kako će magično naići „onaj pravi“ ako pročitate članak koji govori, o čemu drugom, nego o koracima pronalaženja prave ljubavi.
A meni jadnici moja je mama govorila da se to tako ne radi.
Govorila je, otkad znam za sebe i svoje ja, da ti za momka ne trebaju koraci. „Znaš, zlato moje, to ti se desi spontano“. Naiđeš na njega kad se najmanje nadaš. I onda se zavolite. Pa radite djetinjarije. Pišete si ljubavne poruke. Izjavljujete si ljubav k’o da sutra nikad neće doći. Smijete se zajedno. Razgovarate. Ti mu tu i tamo nešto skuhaš, a on jadan kad proba zagrcne se, al’ svejedno ti kaže kako je to najbolje što je ikad probao. Tri dana ga želudac bolio, jedva preživio. Al’ on će svejedno opet to probati. Misli jadan, poboljšat će se ona, neće joj toliko zagoriti sljedeći put. Uostalom, skuhat će on. Jer ju voli, a i bolje mu kuhača stoji. Sjest će zajedno oni i na kavu. Družit će se. Otići će na misu.
Voljet će se. Bez statistika, bez podataka, bez tablica. Voljet će se jer im se voli. Jer im se može.
Znala je moja dobra mati spomenut’ i brak. Ja bih naravno odmah skočila „Kud ćeš braaaak, mlada sam ja!“ Al’ ona bi uvijek svoje rekla, koliko god puta ja skočila. Rekla bi kako je brak žrtva. Kompromis. Kako u braku nikad ne smiješ izgubiti sebe i svoje ja. Al’ moraš se i posvetit’, kako sebi, tako i svom čovjeku. I on tebi. Nećeš odmah nakon prve male svađe kupit’ kofere jer „nećeš ti trpit ničije gluposti“. Neće on bježat u tuđe postelje zato jer si ti zadnjih dana umorna. Neće. Rekli ste si tamo gore pred oltarom: „U dobru i zlu“, a prvo zlo i „fala i doviđenja, bilo je lijepo poznavati te“ – malo sam si „ko fol“ bio u braku. A di je nestao razgovor? Di je nestao kompromis?
Bit će na onom stolu s pečenkom i janjetinom u svatovima. Kad su se svi opili i opjevavali „Malog mrava“, plesali kukunješće i hvatali buket. Ne nedostaje ništa tome. Super je to kukunješće. I ta janjetina. Pa i pečenka. Pa i tetka koja ne ispušta gemišt iz ruke. Proveselio se narod, šta fali?
Al’ čemu to sve kad ulazite u brak da biste izašli iz njega? Čemu to sve kad ste na prvoj prepreci posustali?
Ulazite u veze, kupujete ruže za Valentinovo, govorite svima o ljubavi, a ni sami više ne znate šta je ljubav. Nisam ja nešto iskusna, al’ ono malo što znam govori mi o pravoj, iskrenoj ljubavi. Kad ti imaš pravu osobu kraj sebe. Kad ti je tu pravu osobu poslao dragi Bog. Kad te ta osoba sluša. Kad voli tvoje mane. Kad joj ne smeta što pjevaš pod tušem, al’ će ti svejedno reći da gadno pjevaš. Jer je iskrena. Neće te vrijeđati. Neće te omalovažavati. Neće bježati od odgovornosti. Poštovat’ će te. Bit će strpljiva. A srce će joj uvijek kucati najjače što može. Za tebe. Jednog dana za vašu obitelj. U početku će kucat’ od zaljubljenosti, kasnije od ljubavi pa nakon toga od poštovanja i međusobnog povjerenja.
I nije sve tako idealno, znam ja. Ne nosim roze naočale. Ne volim rozu boju, fala, neću, daj nekom drugom. Međutim, problem je što danas idealno ima neku izvanzemaljsku definiciju.
A ne mora biti idealno. Može biti dobro. I vaše. Vaše do kraja.
I tako ni moja mama, ni moja baba, a ni ja, nismo nigdje spomenuli trikove.
Jer nema trikova. Ni u razgovoru, ni u spavaćoj sobi, ni u braku, ni u vezi, ni u životu.
Trikove ostavite cirkusu. Živite ljubav bez trikova.
Sjetite se nekad i hvalospjeva ljubavi. Pa kad god bude teško, pročitajte ga. Možda neće riješiti vaše probleme, al’ lijepo ga je čuti. Puno ljepše od „koraka ka pravoj ljubavi“.
Nema tu politike, čovječe. Nema statistika i podataka.
Sve ti je to čista kemija. I Božja volja.
Gabrijela Čuljak