Gospodine moj, vidim što činiš. Napokon jasno vidim! Sumnjala sam i tražila odgovore, a Ti si ih tako jasno davao, samo sam ja bila slijepa. Poslužili smo ti kao zorni primjeri Tvoga djelovanja, ali i ljudskih nesavršenosti. Zoveš nas da Ti služimo i dajemo se, prihvaćamo pozive, ali samo do granice koju smo mi odredili: one u kojoj se ne dira naša taština i naše slabe točke, naše najtanje žice.A Ti? Ti baš želiš promijeniti te dijelove nas, baš njih želiš za Sebe, baš njima želiš ukazati koliko je važno za nas da Ti sve predajemo bez zadrške, ali da unatoč tomu ostanemo ljudi. Ali ne ljudi koji će biti izolirani i „neke druge vrste“, nego oni koji će biti prihvaćeni u društvu u kojem se kreću, oni ljudi koji će Tebe donositi tamo gdje do sada nisi bio, a toliko si želio. Hvala Ti, Gospodine, jer u nama obavljaš proljetno čišćenje, jer izbacuješ sve nevaljalo, čak i ono što smo držali ispod tepiha. Znam da izbacuješ i neke stvari za koje smo bili emocionalno vezani, ali koje su dotrajale i koje želiš zamijeniti nečim boljim. Oprosti nam, molim Te, jer se bojimo da to novo neće biti dovoljno dobro. Mi ne shvaćamo, iako negdje u dubini znamo, da nakon čišćenja cijela kuća blista i miriše. Pomozi nam da izdržimo napor i znoj koji je potreban da bi došlo do toga. Vjerujem da ćemo uz Tebe uspjeti. Na kraju Te molim jedno – kad počistiš, zatvori prozor da propuh ne unese nered u naše kuće i da se ne prehladimo. Trebaš nas zdrave!
Marija K.|duhos.com