SVJEDOČANSTVO O OZDRAVLJENJU

Hvaljen Isus i Marija! Želim vam posvjedočiti o Isusu koji me izliječio. On se puno puta očitovao u životu naše obitelji. Uvijek se molimo, a posebno volimo obavljati devetnicu milosrdnom Isusu. Mojoj je mami također pomogao kada su joj liječnici rekli da više neće moći imati djece. Nikad nismo odustajali. Moji su roditelji išli u Međugorje i molili se, a nakon nekoliko godina moja je mama rodila moga brata. Bili smo presretni i zahvalni.
Međutim, željela bih posvjedočiti kako se Isus očitovao baš u mom životu i ozdravio me. Četvrta sam godina kemije i prije otprilike godinu i pol dana počele su mi se događati čudne stvari. Jedanput dok sam tijekom ljeta učila, nisam mogla vidjeti na jedno oko. Ništa. Samo crnilo. Jako sam se uplašila. Kad je to nakon pola sata prestalo, pojavila se užasna bol u mojoj glavi. Popila sam tabletu, no nije pomoglo. Boljelo je cijeli dan do sutra. Pomislila sam da je možda od stresa ili od vrućine. Nakon nekoliko mjeseci, opet se pojavila s istim simptomima. Ta je bol bila toliko jaka da mi niti jedna tableta nije pomagala. Bila sam očajna. Pojavila se opet za vrijeme zimskih rokova. Tada sam učila s dečkom i jako smo se uplašili te odlučili otići na hitnu. Tamo su me primili i poslali na sve moguće pretrage. Napravili su mi EEG i CT jer su mislili da možda imam tumor. Bila sam tamo cijeli dan. Dali su mi i infuziju protiv boli. Kada su došli rezultati, zaključili su kako imam trajnu migrenu. Ne zna se što joj je uzrok niti se može izliječiti. Dakle, s time sam se trebala boriti cijeli život. Za mene je to bilo preteško jer sam uistinu slabić.
Međutim, sad dolazi ono najvažnije. Zadnji put kad se migrena pojavila bilo je prije godinu dana. Bila sam na faksu te me opet obuzela sljepoća na jedno oko. Otišla sam u stan, a cimerica je ostala na predavanju (idemo na isti faks) . Došla sam u stan te nazvala mamu i rekla kako ne mogu više podnijeti toliku bol. Mama mi je rekla da uzmem sliku koju mi je dala – Presveto lice ranjenog Isusa Krista koja je posvećena te da tu sliku stavim na glavu i da se molim, a ona će se za mene isto moliti. Dok sam se molila, zaspala sam. Nakon nekog vremena, čula sam da je netko ušao u sobu. Ostala sam žmiriti jer sam mislila da je cimerica i nije mi se dalo s njom pričati jer mi nije bilo ni do čega. Osjetila sam da mi se netko približio. Tada me obuzela neka sreća i smijeh. Smješkala sam se, ali sam sakrila usta pokrivačem jer nisam htjela da cimerica vidi da sam budna. Čekala sam da izađe, no vrata se nisu otvarala . Pomislila sam da će možda ostati u sobi i malo odmoriti te sam nastavila spavati. Nakon nekog vremena sam se probudila. Gledam, a u sobi nema nikoga. Otvaram dnevni boravak, ni tamo nema nikog. Kasnije je došla cimerica u stan, a ja je pitam: „Ana, jesi li to ti bila u stanu pa opet nekamo otišla?“ Ona je odgovorila kako joj je maloprije završilo predavanje i kako nije dolazila u stan. Nemoguće! Pa čula sam da je netko bio. Međutim, Ana je i dalje govorila isto. Vjerujte mi da od tog dana do danas nikad više nisam imala migrenu. Nikad. Ja znam da je mene ozdravio moj Isus jer sam mu se toliko molila i znam da je ponio sav moj teret na svoj križ. Imam potrebu to posvjedočiti vama kao što govorim i svim ljudima! Ja sam najsretnija osoba jer mi se to dogodilo! Nisam vrijedna toga, a Isus me ipak nije zaboravio! Hvala ti i slava moj Gospodaru! Tebi svoj život dugujem ! Želim da svi znaju da je Isus svemoguć i da ništa nije jače od njega – nikakva bolest, nikakav strah, nikakvo zlo! Slava Isusu!