Bazilika Sv. Petra u Vatikanu je bez sumnje remek djelo i odličan spoj renesansne i barokne arhitekture, slikarstva i skulptura. Ta impozantna i enormna građevina fascinira i dan danas sve umjetnike, genije i posjetitelje. Građena je s prekidima više od 150 godina tijekom 16. i 17. st., a na njoj su radili brojni arhitekti, kipari i slikari svjetskoga glasa kao što su: Bernini, Michelangelo, Rahael i drugi. No, manje je poznata činjenica da je ovo zapravo druga bazilika na tom području. Početak prve može se vezati uz cara Nerona koji je u progonu kršćana dao mučiti i ubiti sv. Petra, prvog rimskog biskupa te prvog papu. Prema predaji, car Konstantin priznavši kršćanstvo Milanskim ediktom (313.g.), dao je sagraditi prvu baziliku na mjestu gdje je sv. Petar sahranjen. Nakon gotovo tisuću godina bazilika je naravno dotrajala, a činjenica da nije bila korištena za vrijeme avignonskih papa (1309-1377) još je više ukazala na potrebu za novom crkvom. Papa Nikola V. započeo je obnovu, ali je sve to zaustavljeno s njegovom smrću. Tijekom ljeta 1505. novoizabrani papa Julije II. i arhitekt Bramante odlučuju izgraditi novu crkvu koja će monumentalnošću (zamišljena je kao monumentalni prostor s kupolom) svjedočiti o kršćanskom Rimskom Carstvu. Tijekom godina izmijenili su se brojni arhitekti, a s njima i planovi te nacrti gradnje. Genijalni umjetnik Michelangelo, ostavio je svoj trag kako u arhitekturi tako i kiparstvu te slikarstvu. On je preuzevši izgradnju oko 1547. „složeni Bramanteov nacrt sveo na križ i kvadrat kojima dominiraju golemi stupci podržavajući središnju kupolu“. Zapravo je rađena po uzoru na kupolu firentinske katedrale što je na prvi pogled teško primijetiti. Michelangelo je napravio vrhunski arhitektonski posao te „vizualno stvorio jedinstvo kupole s ostatkom građevine“. Što se tiče unutrašnjosti, bogata je raznim vrhunskim skulpturama i mozaicima. Jedno od najznačajnijih djela je zasigurno Michelangelova Pieta koju je izradio sa samo 24 godine. Iako je ova tema bila intrigantna mnogim kiparima, češće se može naći kod umjetnika iz sjeverne Europe nego iz Italije. Michelangelo je prikazao ovaj trenutak, opraštanja majke i sina na spokojan način, a ne mukotrpan i beznadan. Kada je skulptura prvi put pokazana javnosti, njezino je autorstvo dovedeno u pitanje, a umjetnik je to riješio ugraviravši svoje ime u Bogorodičin pojas. Iako bazilika nije najveća kršćanska crkva sigurno je jedna od onih koje oduzimaju dah zbog svoje ljepote i sklada. Njezini jedinstveni razmjeri, raskošna remek djela i strujanje svjetla ostavljaju bez tekst čak i neiskusne promatrače.
Tihana Grgić