Zašto se ponekad u životima odlučujemo na šutnju? Smatramo li je lakšim putem od govora? Od izrečenih riječi koje nam se u tome trenutku nalaze među mislima u glavi ili koje nam pak leže kao veći ili manji kamen na srcu ili duši? Zašto se povlačimo u sebe kada je riječ o ljubavi, patnji i boli, a tako se lako iskazujemo kada je riječ o svađi, dokazivanju i probijanju među ljudima?
U svađi tako često prije biramo teške riječi i uvrijede od šutnje i povlačenja. Kada se trebamo nekome dokazati u što boljem svijetlu nemamo granicu u izgovaranju što veće količine riječi. Kada se trebamo probiti u životu na što bolje poslovno mjesto nema tih riječi na kojima ljudi štede – od ucjena, laži, do komplimentiranja i bezgraničnog hvaljenja uvriježene osobe o kojima ovisi naš budući prihod. A što kada dođu naši najskriveniji i oni najdublji osjećaji koji se nalaze unutar nas, u pitanje? Jesmo li tako darežljivi u dijeljenju i biranju riječi kada je riječ o ljubavi? Pružamo li mogućnost drugim ljudima, ljudima oko sebe da nas vole onoliko koliko bi nas trebali voljeti, govoreći im koliko nam je teško iznutra i koliko nam je potrebna njihova ljubav i prisutnost u životu? Ili to pak prešutimo, odmahnemo rukom i ostavimo to isto za sutra? Jesmo li tako darežljivi u količini riječi kada trebamo nekome reći koliko ga volimo, te kako nam puno znači ili pak to ukoliko i kažemo, kažemo tako tihim tonom, skoro pa prešutnim i izustimo te riječi tako brzo kao da bježimo od nečega? Zašto nismo tako glasni, jasni i rječiti kada trebamo reći nekome – Trebaš mi, pomozi mi, volim te, puno mi značiš. Zašto ne pružamo drugim osobama, osobama kojima je stalo do nas, mogućnost da nas vole još i više, govoreći im time što nas muči, boli, te kolika je naša bol?
Pokušajmo poboljšati našu vještinu u izgovoru ne samo ružnih osjećaja, nego i onih lijepih. Savladajmo šutnju u riječima koje sadrže ljubav i iskrenost. Dajmo i njima priliku slobode govora. Izričimo ih glasno! Ne čuvajmo ih za sebe. Ne zadržavajmo ih za sutrašnji dan. Izrecimo ih danas. Jer ukoliko ih ne kažemo danas, uskratili smo nekoga za njih, nekoga kojemu bi upravo te riječi mogle pomoći upravo taj dan, kojega bi te riječi usrećile nakon možda nesretnog dana, kojemu bi te riječi možda bile spas toga dana…