Svi mi koji vjerujemo u Božju prisutnost i prisutnost Duha Njegova, znamo da svijeća i njen plamen označavaju život, Isusovo uskrsnuće i radost.
Slušajući molitvu na jučerašnjem molitvenom susretu, moj pogled često je bio usmjeren na dvije male svijeće koje su stajale na stolu i osvjetljavale Božji prostor. Promatrajući ih, misli su same dolazile. Te dvije male svijeće bile su dovoljne da se većina prostora osvijetli i da se međusobno vidimo. Plamen svijeće nije se smanjivao, čak se nije ni zaljuljao – naprotiv, činilo mi se da je plamen sve veći. To je znak da je Bog zaista bio prisutan i da je poslao Duha Svetoga da nas blagoslovi, oprosti nam grijehe naše i osluškuje ono što Mu želimo reći. Kako je molitva trajala, postala sam svjesna da, ako ugasimo svijeću, ugasit ćemo i svjetlost Božju – svjetlost koja nam obasjava put, vodi nas kroz ovozemaljski život i daje nam snagu za življenje. Isto je i s nama ljudima: ako ugasimo svjetlost u sebi, ako Bogu okrenemo leđa, izgubit ćemo i putokaz za život. Ugasimo li svjetlost u nama, znači da smo odbili Božju pomoć; no naš Bog neće nikad odbiti naš poziv i zato Njemu, kao znak zahvalnosti, trebamo ostaviti upaljeno svjetlo u našim srcima i dopustiti Mu da nađe put do nas.
U Tebi je izvor životni, Tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo! (Ps 36, 10)
Jelena Jurić