Slijediti mogu nagone svoje naravi. Tada sam sebičan, jer svaka moja potreba mora biti zadovoljena bez obzira kako to utječe na bližnjega. Moji nagoni mogu biti moji “učitelji” života. Novac ili prijatelji mogu biti moj “učitelj”. Što moji nagoni žele od mene?
Što imam od njih? Mogu me svesti samo da živim na razini životinje. Meni je dan duh da živim, duh kroz dušu oživljuje tijelo. Ako ugađam tijelu, rob sam, ne poštujem svoju dušu. Ne poštujem savjest, glas Božji u sebi. Time umrtvljujem i tijelo, a stvoreno je da živi. Ugađanje nagonima vodi u grijeh.
Novac. Čemu me on uči? Samo tome da tražim još, i još, i još… I sve što njime steknem, nije dovoljno. Ne smiruje me. Mislim da njime mogu dobiti sve, pa i zadobiti ljubav. Ne naučim li raspolagati s njime po Božjem, on počinje raspolagati mnome. Osjećam da bez novca nisam ništa, da bez novca ne mogu ništa. Navezan sam. Nisam slobodan. A zarobljen sklon sam grijehu, u potrebi da steknem novac, i da ga iskoristim u svrhe koje smatram da će mi koristiti.
Prijatelji? Žele li mi uvijek dobro? Imam li ja svoje “ja”, ili činim samo ono što oni čine, ili pak zahtijevaju da ja činim? Čini li mene sretnim to da činim što i oni čine? Nemam li možda drugačije mišljenje od njih, ali se bojim priznati?
Izvor: Trenutak Utjehe