Život je jedna velika „slagalica“. Mnoštvo je djelića bez kojih ona neće biti potpuna. I dok živimo skupljajući ih, postajemo svjesni da nam nije svaki od njih jednako važan. Istina je, neki su odabrani i posloženi bez našega pristanka, ali dio je ipak ostavljen nama na slobodu, da posložimo do kraja, prema vlastitu nahođenju i prema onome što srce šapuće.
Kada ostvarimo u životu većinu od onoga što smo sanjali i željeli, slagalica je potpunija, mi postajemo izgrađenije osobe, no često u životnoj slagalici nedostaje jedan djelić, za kojim se najdulje traga. Svaka djevojka, koju Bog poziva na brak, sanja i želi mladića, koji će čuvati njeno srce u sjeni svoga. I svaki mladić, kojega Bog poziva na brak, želi kraj sebe djevojku koja će ga poštovati i pružiti mu svu ljubav svijeta.
I upravo taj motiv postane ključan da se jedan mladić, ili pak djevojka upuste u potragu za djelićem koji nedostaje. Na tom putu, posutom razočarenjima, gubitcima i dobicima, često se to „svijetlo na kraju tunela“ učini iluzijom, a potraga besmislenom. Dovoljno da se odlučimo spustiti kriterije, jer smo uvjereni da ne postoji netko tko će nas voljeti cijelim bićem i da je polovična (ne)ljubav dovoljna.
Varamo se. Jako. Naš je život plaćen bezuvjetnom Ljubavlju, i upravo takvu ljubav Bog želi za tebe. Možda će ti se puno usputno nađenih djelića slagalice učiniti pravima, ali samo će se jedan uklopiti savršeno i tada ćeš znati da je baš on dio tvoje slagalice. Kada će to biti? Ne znam. Nije ni važno. Važno je slagati, jedan po jedan dio. A onaj zadnji će se već pojaviti, da popuni prazninu koja nedostaje. I tada više ništa neće biti isto.