Što je život i zašto je takav kakav jest? Uhvatim tako samu sebe u razmišljanju o smislu življenja dara koji nam je Bog darovao. Posebice dok gledam kako se gase životi mladih ljudi. Nisu ni zagazlili pošteno u život, a njihov je korak već bio usmjeren u nebeska prostranstva. I onda se pitaš zašto, a znaš da odgovor nikada nećeš pronaći.
Nije ugodno govoriti o temi smrti. Izbjegavamo ju, jer nas je strah nepoznatoga. Gdje završava granica koju možemo spoznati umom, započinje ono što zovemo vjerom. Rodimo se i živimo da ju spoznamo, a onda se u datom trenutku pojavi strah. Jer možda ne živimo kako bi trebali, a dani su nam već izbrojani.
Pravi trenutak da zastanem i razmislim – živim li, ili životarim? Koristim li svoje talente, ili ih zakopavam? Vjerujem da bi svijet bio ljepše mjesto, kada bi svatko živio ono na što je pozvan – ustrajno i predano, s pouzdanjem u Onoga koji poziva. Svaka žrtva donosi mnoštvo blagoslova, ali je potrebno odlučiti se prihvatiti križ života i ustrajno hodati naprijed.
I dok smo danas sve više zauzeti modernom tehnologijom, dok tražimo užitke u ovisnostima, a pritom zaboravljamo na ono najvažnije – obitelj, prijatelje i na kraju krajeva Boga, pitam se, kako onda uopće imamo pravo tražiti sreću? Jer, prava se sreća krije tamo gdje najmanje gledamo – u srcu. Ona nije materijalna, niti će ikada biti. A pronaći će ju samo oni, koji velikodušno otvore svoje srce Tvorcu života i prihvate sebe i darovani život u potpunosti.
Ne zaboravi živjeti. Kratko je naše vrijeme na ovome svijetu, u usporedbi s vječnošću. Koristi svaki darovani dan, jer nekima su oni već izbrojani. Budi zahvalan što se još uvijek možeš diviti zalasku sunca, pjevu ptica, ili ljepoti jutarnje rose. Hodaj, bez straha, jer tvoj te Otac čuva i nosi poput kapljice vode na svome dlanu. Vjeruj Mu.
G. J.|duhos.com