Naslušala sam se priča o slučajnim susretima. Onom jednom pogledu, koji se zaustavi u masi i prepozna nekog tvog. I tako to sve krene. Boja dana postane šarenija, a srce veće nego ikada.
Lijepo je slušati priče oduševljenih mladih ljudi, koji su susreli ljubav i zaživjeli ju. Nisu ju očekivali, nisu neprestano tragali za njom. Živjeli su i ona se jednostavno dogodila. Tako to ide u životu. Ljepota se uvijek otkriva u trenutku kada o njoj najmanje razmišljaš, kada ju najmanje očekuješ, a najspremniji si prihvatiti ju.
A opet, s druge strane, pogled svrati na sve one koji neprestano tragaju za tom istom ljubavlju. Misle da nema smisla živjeti bez nje. Pa prihvaćaju bilo što, misleći da ne mogu bolje. I onda se zapitamo zašto, a i sami smo barem u jednom trenutku tako razmišljali. Što reći i kako im osvijestiti njihovu vrijednost?
Pogled ne izmiče ni sa onih koji nisu shvatili smisao i vrijednost ljubavi – i ne samo ljubavi, već i osobe koju imaju kraj sebe. Pa žive tako da ugode sebi. Ne razmišljajući koliku bol nanose voljenoj osobi. S ljudskim se srcem ne igra. Nikada.
Ne traži. Ne razmišljaj o onome čega nemaš. Imaš ono što ti u ovom trenutku treba. Diši. Živi. Sanjaj. Radi na sebi. Svaki dan iznova. Budi osoba kakvu želiš imati kraj sebe. Nauči se čekati. Gradi pouzdanje u Bogu. Ne gubi vrijeme na traženje, jer ljubav nikada ne zakasni.
Ona poznaje trenutak svoga nastupa. I onda zablista u punom sjaju. A ti skupa s njom. Kad ju sretneš u masi, čuvaj ju. Sjeti se da neki još tragaju i sanjaju o njoj. Pusti ju da slobodno diše, da raste i da te vodi Bogu. To je ljubav. Sve ostalo su lažne slike. Rezultati bezuspješne potrage i neprestane čežnje za istom. Jer kada prava ljubav ušeta, srce zapleše od radosti. Shvatiš da nemoguće postaje moguće. Podigneš glavu prema nebu i kažeš – hvala!
G.J.|duhos.com