Plava crta
Srijeda, 4.10.2017.

Facebook Facebook

Share
Like

Sveti Franjo Asiški (1182. † 1226), istinski Isusov sljedbenik. Danas je blagdan svetoga Franje Asiškoga. Pravim imenom – Giovanni Francesco Bernardone utemeljitelj je više od 800 godina starog franjevačkog reda ili Reda manje braće, suutemeljitelj reda klarisa ili Reda siromašnih gospođa, a po svetome Franji nadahnut je i Treći franjevački red, koji se danas dijeli na Samostanski treći red i Franjevački svjetovni red.

Sveti Franjo rođen je u Asizu 1182. godine, u imućnoj obitelji. Otac mu je bio trgovac, a majka Francuskinja. Zanesen romantičnim željama Franjo je pošao u rat, kad se njegov rodni grad Asiz bio sukobio sa susjednim gradom Peruđom. Tu je bio zarobljen, a kad se nakon godine vratio, teško je obolio. To ga je privelo razmišljanju i promjeni. Posvetio se molitvi i meditaciji. Ideal mu je postao što doslovniji život po evanđelju: u jednostavnosti, istinskom siromaštvu i slobodi duha. Svojim nastojanjem da doslovno nasljeduje Krista, Franjo se ubraja među najveće svece. Njegov je utjecaj bio vrlo zamašan, a franjevački se red proširio cijelim svijetom. Sveti je Franjo umro 3. listopada 1226., a u kalendaru se slavi 4. listopada. Samo dvije godine nakon svoje smrti Franjo Asiški proglašen je svecem i pokopan u bazilici koja danas nosi njegovo ime – u Asizu. Mnogi i u našoj domovini nose ime Franjino. Od srca im čestitamo imendan!

Sv.   FRANJO ASIŠKI družio se sa siromasima, posluživao gubavce, pomagao potrebitima, brinuo o prirodi i okolišu, pa ga uz siromahe za svoga zaštitnika posebno uzimaju i ekolozi, a u svijetu se štuje i kao SVETAC MIRA.

Nakon viđenja u crkvici svetog Damjana u Asizu, u kojem mu Krist s križa kaže: Franjo, idi i obnovi moju Crkvu, počeo je popravljati tu ruševnu crkvu. Sugrađani su ga ispočetka smatrali čudakom, pa i luđakom, ali njegovo propovijedanje o apsolutnom evanđeoskom siromaštvu u doba oštro naglašenih  razlika u feudalnom društvu nalazi pristalice među narodom i siromašnim slojevima građanstva. Broj Franjine pokorničke braće s vremenom je sve više rastao te se pokret svetog siromaštva širi velikom brzinom i postaje prijetnja za privilegirani položaj klera. Kako bi suzbio tu opasnost papa Inocent III. poziva Franju pred sebe i nakon što dobiva garancije da će pokret poštivati sva svjetovna prava Crkve, papa potvrđuje 1209. osnivanje novog – franjevačkog reda, čiji službeni naziv glasi Ordo fratrum minorum (Red manje braće)

Sveti je Franjo nastavljač učenja o apsolutnom siromaštvu, ali pritom u potpunosti prihvaća crkvenu vlast, želeći Crkvu obnoviti iznutra. Bio je protivnik bogatstva među redovnicima i samostanskih zidina, što je dovelo do sasvim novog shvaćanja redovničkog života u Crkvi i nove koncepcije izgradnje samostana.

Red što ga je Franjo utemeljio vrlo se brzo proširio Europom, a potom i svijetom. Na području Hrvatske još je za Franjina života utemeljena franjevačka provincija. I u našem gradu Slavonskom Brodu već više od tri stoljeća djeluju franjevci u Franjevačkom samostanu uz koji je uzdiže i franjevačka crkva Presvetog Trojstva. Prvi samostan sagrađen je 1694, godine, a kamen temeljac nove crkve postavio je barun Ivan Trenk 12. kolovoza 1723. Rezidencija franjevaca u Brodu 1708. postaje Franjevački samostan. Samostanska knjižnica, arhiv, poznata kronika, glazbeni arhiv i ostalo kulturno blago svjedoči o visokoj kulturi i jakoj vjerskoj tradiciji koju su franjevci njegovali i ilegalno u tursko doba.

Samostan, a ujedno i knjižnica su ukinuti 1787. prvenstveno radi stambenog prostora za vojno povjerenstvo i njemačku školu. Franjevci se vraćaju u Brod 1806. godine napustivši samostan u Đakovu.

Inkunabule Franjevačkog Samostana u Slavonskom Brodu i danas nakon toliko godina čuvaju se na istom mjestu, a datiraju iz razdoblja od 1492 do 1497. godine. Vrijednost im svakim danom sve više raste pa se s pravom ubrajaju u najvrjednije knjige Franjevačkog samostana, ali i samog Broda. Pisane su njemačkom goticom (latinskim pismom kasnog srednjeg vijeka ). Inkunabule su odraz iznimne sposobnosti ljudi koji su uz mnogo truda znanje učinili dostupnim.

autor: Ivica Vlašić

Preuzeto sa: podvinje.org

Srijeda, 4.10.2017.
Facebook Facebook
Share
Like

Povezani članci

Plava crta
25
kol.
2017

Prijedlog za čitanje: Svećenik krvave haljine

Nedavno sam pročitao knjigu koju sam dobio na poklon, a zove se Svećenik krvave haljine.

Plava crta
19
ožu.
2017

Karmelićanin Antonio-Mario Čirko

Dragi čitatelji, u sklopu trećeg korizmenog seminara, točnije, 21. ožujka 2017., u goste nam dolazi…

Plava crta
10
ožu.
2017

O molitvi, postu, nakani srca i o ispitima

Vjerujem da je svatko od nas studenata imao neki predmet s kojim se mučio, koji mu nije išao i kojem nije vidio smisao. Logično pitanje koje tada dolazi je pitanje: Što će mi to u životu kad sad učim, a kasnije mi više neće trebati.

Plava crta
3
ožu.
2017

Post iz ljubavi za Boga i bližnjega

Čovjeku se dosta često dogodi da treba postiti. Neki ljudi to nastoje jer žele time kontrolirati težinu i paze da ne dobiju koji kilogram više. To je post koji je sebično motiviran. Ipak može kod nekih takvo uzdržavanje biti istinski mučno i gotovo herojsko.

Plava crta
DUHOVNOST OSJEČKIH STUDENATA
crta
Misija DUHOS-a je unošenje oduševljenja zdrave kršćanske duhovnosti na Sveučilište J.J. Strossmayera, promičiću vjeru i znanje kao dvije komplementarne dimezije, te duhovnost u svim aspektima suvremenog studentskog i svakodnevnog života.