Ovih svibanjskih dana sjećamo se 95.obljetnice rođenja blaženog Miroslava Bulešića. Bl.Miroslav rođen je 13.svibnja 1920. u istarskom selu Čabrunići u župi Svetvinčenat. Osnovnu školu pohađao je u Juršićima, sjemenišnu gimnaziju u Kopru, a teološke studije u Rimu. Oko troškova studiranja u Vječnom gradu pomagao mu je i tadašnji zagrebački nadbiskup, kasnije kardinal bl.Alojzije Stepinac. Zaređen je za svećenika u rodnoj župi Svetvinčenat 11.travnja 1943. godine. Mladomisničko geslo bl.Miroslav je: „Dođi kraljevstvo tvoje!Budi volja tvoja!“ Nakon svećeničkog ređenja postao je župnik u Baderni, nakon dvije godine preuzima župu Kanfanar i poslije župničke službe postaje podravnatelj i profesor u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu.
U kolovozu 1947. vlč.Bulešić dobiva zadatak da bude službeni pratitelj djelitelja sv.Krizme mons.Jakova Ukmara (delegat Svete Stolice). U nedelju 24. kolovoza 1947. godine u župi Lanišće održana je krizma. Nakon slavlja krizme vlč.Bulešić, delegat mons.Ukmar i mjesni župnik uputili su se u župnu kuću. Nasilnici su provalili tada u župnu kuću i posebno se okomili na vlč.Bulešića, počeli ga tući po cijelom tijelu i zatim ga uboli nožem u grlo. Vlč.Miroslav je, osjetivši da umire, zazivao: „Isuse, primi dušu moju!“
nakon smrti vlč.Miroslava glas o njegovom mučeništvu i uzornom životu polako se širio.Crkva je službeno potvrdila uzoran život ovog Božjeg ugodnika svečanom beatifikacijom u Puli, 28.rujna 2013.
Život našeg blaženika, premda kratak, bijaše pun smisla i sadržaja. Blaženik je čovjek vjere. Može se primijetiti kako je od tradicionalne vjere koju je primio u obiteljskoj kući njegova vjera sazrijela u duboku, osobnu i snažnu vjeru. Štovao je Bl.Dj.Mariju. Ljubio je Crkvu. Govorio je: „Crkva je naša Majka,vjera je spas naših duša i najveća dragocjenost i svetinja.“ Rado je pomagao ljudima u potrebi. Trudio se duhovno obnoviti svoje župe i povjerene mu vjernike. Srce našeg blaženika gorjelo je plamenom Božje ljubavi. Želio je svim žarom i revnošću da svi ljudi, posebno oni koji je susretao otkriju Boga, Njegovu ljubav i dobrotu. Bl.Bulešić je u svom životu imao i trenutaka kušnje i duhovne suhoće-no znao je gdje je pravo utočište. Blaženik zapisuje:“Komu da povjerim svoje poteškoće? Samo Tebi, Bože moj! I Tebi, Majko moja! Ti vidiš moje duševne patnje i trzavice. Njih ti prikazujem!….
Iako vrlo mlad, vlč.Miroslav bio je duhovno sazreo. Duboko je bio svjestan da mu se život nalazi u opasnosti. Svjesno i odlučno odbija otići na sigurno (u Italiju) te odlučuje ostati s narodom iz kojeg je izrastao.
Vlč.Bulešić je mnogo držao do svećeničkog zajedništva i suradnje. Rado je išao na ispomoć subraći svećenicima na župama. Svoju mlađu subraću svećenike ohrabrivao je i poticao na revno služenje.
U svojim propovjedima i duhovnim nagovorima vlč.Miroslav je s jednostavnošću i neposrednošću objašnjavao vjerske istine,a opet Kristov nauk nije razvodnjavao već ustrajno i temeljito tumačio.
Blaženi Miroslav Bulešić je dar Božji biskupiji Porečkoj i pulskoj (iz koje je potekao i kojoj je služio), ali i cjeloj crkvi. Blaženik nas poziva da hrabro, odvažno i onizno koračamo putem vjere. Znamo to nije nikad jednostavno i lagano. U svakom vremenu za život u vjeri bilo je potrebno ustrajnosti i snage. Upravo, naši blaženici i sveci nam pokazuju da se isplati biti na strani Božjoj, na strani dobra i istine.
U životu bl.Miroslava vidimo kako nam je on blizak.Imao je on i lijepih trenutaka u svom životu, ali bilo je i onih manje lijepih trenutaka, časova koji su ostavili gorko sjećanje. Radio je, molio i žrtvovao se. Osjećao je i duhovnu suhoću i krize. Tadašnje prilike bile su teške. Sve to, ali i ono što je ponekad teško izreći riječima bila je životna svakodnevnica bl.Miroslava Bulešića. Blaženik je ostao vjeran Bogu i upravo zato Bog se proslavio u njegovom životu.
To je razlog zašto se sjećamo ovog Božjeg ugodnika toliko godina nakon njegova rođenja (95 godina) i smrti (68 godina).
Možemo zaključiti riječima pape emeritusa Benedikta XVI.: „Neka je hvaljen Bog koji u svakome vremenu bira, jednostavne i velikodušne duše da ostvare velike stvari!“
Mauricio Jakus