Crkva je 24. lipnja slavila svetkovinu Rođenja Svetog Ivana Krstitelja, jednog od najomiljenijih svetaca u našem narodu. Mnogi s ponosom i radošću nose lijepo ime Ivanovo, a ono znači – Bog se smilovao.
Uistinu, Bog se smilovao svome narodu, poslavši mu nakon duljeg vremena, ponovno – velikog proroka. Ivana, rođenog od Elizabete po anđelovom navještenju, u ljupkome Ain Karemu, onoga koji je na rijeci Jordan krstio Isusa, svoga roda i prijatelja. Kod Ivanova rođenja svi su se u okolici pitali što će biti od njega? Ivan je postao jedna od najznačajnijih ličnosti u Božjem planu o spasenju. Štoviše, on je postao tako velik da je sam Isus o njemu izrekao nečuvene riječi: Velim vam, nije nitko između rođenih od žene veći od Ivana (Lk 7,28). Sam Ivan sebe je nazvao Zaručnikovim prijateljem. Taj je zaručnik Isus Mesija. Što traži danas od nas sveti Ivan Krstitelj? – Ne traži toliko da se u njega ugledamo, već prstom upire na Krista i poziva nas da njega slijedimo i za njim idemo. Ivan nam kao rijetko koji svetac želi biti vodič Isusu.
A ovako se zbilo: Elizabeti dođe vrijeme da rodi. I rodi sina. Kad njezini susjedi i rodbina doznaše da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe, radovali su se s njom. Osmoga dana dođoše da obrežu dijete. Htjedoše ga po ocu nazvati Zaharijom, ali majka njegova reče: Ne tako, nego neka se zove Ivan! Odvrate joj: Pa nitko se u tvojoj rodbini ne zove tim imenom. Znakovima upitaju oca njegova kako bi on htio da se zove. On zatraži pločicu i napisa: Ivan mu je ime. Svi se tome začude. U isti čas otvore mu se usta, a jezik mu se razriješi te je govorio i hvalio Boga. I strah spopade sve žitelje u okolici. I u svoj se planini judejskoj pripovijedahu ti događaji. Svi koji su čuli za njih pohranjivali su ih u srcu i govorili: što će biti ovo dijete? I, doista, ruka Gospodnja bijaše s njim (…). A dijete kako je raslo tako je jačalo duhom. Boravilo je u pustinji do onoga dana u koji se jasno očitovao Izraelu (Lk 1,57-80).
Imao sam tu milost u ljeto Gospodnje 2007. boraviti u Svetoj zemlji, i tada sam pohodio i Ain Karem, maleni gradić na brijegu nedaleko Jeruzalema gdje se uzdiže prekrasna crkva Pohođenja Marijina, a nešto niže i crkva Rođenja sv. Ivana Krstitelja, na mjestu gdje su živjeli Elizabeta i Zaharija, Ivanovi roditelji, i gdje se Ivan rodio.
I, sve ono u okolici čemu se očima možete diviti, postaje jasno kad baš na tome mjestu čujete svećenika (a bijaše nam kazivao prof. Marko Tomić, s Fakulteta biblijskih znanosti) kako je u Ivanovu rođenju Bog zapravo učinio divne stvari. Isti Bog divno djeluje u svijetu, u životu svakoga od nas i u Crkvi koja je znak i sredstvo spasenja. A, sam izvještaj svetog Luke o Ivanovu rođenju ukazuje nam na ulogu djeteta u povijesti spasenja. Ivan je još veoma mlad ostavio toplo obiteljsko gnijezdo, svoje prijatelje i svoj rodni Ain Karem, te pošao u pustinju da se što bolje spremi za svoje veliko poslanje. On će se na nj pripremati u Božjoj blizini, u molitvi i osobnom razgovoru s Njime.
Čuvši dakle to, potvrdilo mi se ono u što sam vjerovao: da nema ljepše i iskrenije molitve od osobnog razgovora s Gospodinom, u tišini, osami, kako je to Ivan molio u pustinji… A, i na rijeci Jordan (u Yardenitu), u kojoj je Ivan krstio Isusa očitovao mi se Krstitelj – u kapljici vode iz svete rijeke koja je ostala na mom dlanu: i tada kao da mi govoraše: ja te opet krstim, u Ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga.
Danas se traže proroci poput Ivana. Ljudi koji će živjeti disciplinirano, moliti egzistencijalno, živjeti skromno, raditi uporno i voljeti Boga i čovjeka. Trebamo ljude koji čuju što Bog kaže svom narodu i na koje nas opasnosti i stranputice upozorava. Ljude koji su uvijek sposobni i spremni izvesti narod iz ropstva duha ili tijela.
Inače, Ivana Krstitelja ikonografija prikazuje kako krsti Isusa ili kao propovjednika pokore odjevena u odijelo od kože, sa štapom u obliku križa i natpisom: Evo Jaganjca Božjeg! Prikazuju ga i s janjetom pokraj sebe ili čak na ruci. Svetom Ivanu Krstitelju kao svome zaštitniku utječu se pastiri, seljaci, obrtnici. U pomoć ga zazivaju i bolesnici pogođeni raznim bolestima. Dobro je da mu se svi preporučujemo, i naše duhovne potrebe, osobito da bi nam izmolio milost da Isusa što bolje upoznamo, ljubimo i slijedimo.
IV, zsa.podvinje.org