Bl. Stepinac: U tebe se Gospodine uzdam.
Danas, 10.veljače, na 51. obljetnicu njegove smrti na poseban se način sjećamo blaženoga Alojzija Stepinca. Rođen je 8.svibnja 1898. u Brezariću kraj Krašića, a umro 10. veljače 1960. godine. Danas, na Stepinčevo hrvatski narod spominje se duhovnog pastira po kojem je ostao u okrilju Katoliče crkve povezane sa svetim Ocem. Danas, kada su sve glasniji povici onih koji žele izbaciti križeve iz naših škola, kulturnih ustanova, sudnica, domova i svake institucije koja je obilježena djelatnošću ljudskog duha, Stepinac nam, više nego ikad, postaje primjer koji moramo nasljedovati. Danas će mnogi kleknuti pred križ zahvaljujući Bogu za svog kardinala. Bit će to i trenutak zahvale za sve one muževe koji su utkali svoj život u kršćanske temelje drage nam Domovine. U takvoj domovini želimo da sva naša djeca rastu, takvu domovinu baštinili smo u nasljedstvo i možemo je očuvati zagovorom onom koji ju je toliko ljubio.
GDJE JE PETAR, ONDJE JE I CRKVA KRISTOVA
Uzimajući u ruke dokumente i knjige koji će mi pomoći napisati tekst o našem blaženiku, zapela mi je za oko rečenica, s poleđine sličice uspomene na Euharistijsko slavlje u proslavi 10. te obljetnice beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, 2008. Godine:
MOJOM POSVEMAŠNJOM ODVAŽNOŠĆU KRIST ĆE SE UZVELIČATI U MOME TIJELU, BILO ŽIVOTOM, BILO SMRĆU. TA MENI JE ŽIVJETI KRIST, A UMRIJETI DOBITAK! (Fil 1,20-21)
Razmatrajući ovaj tekst, u svjetlosti Blaženikova života, otvara se pred našim očima nevjerojatna snaga i istinitost Božje riječi. Već na početku pastirskog djelovanja, zauzimajući se siromašne i potrebite, oduševljeno radi za Božji vinograd. Na njegov prijedlog osniva se Caritas Zagrebačke nadbiskupije s ograncima u svakoj župi, a jedna od prvih akcija Stepinca, kao voditelja ove dobrotvorne ustanove, bila je osnivanje pučkih kuhinja.
Skromnost, kojom je zračio ogledava se i u sljedećoj zgodi: kada je Stepinac saznao da će postati nasljednik nadbiskupa Bauera, prvo je gledao bez riječi, a onda je prasnuo u smijeh. No, kada je nadbiskup Bauer ponovio svoju tvrdnju, Stepinac je pao na koljena govoreći kako je mlad i sasvim neprikladan. Monsinjor Pellegrinetti tješio ga je: Budite mirni! Pogreška da ste mlad postaje svakim danom sve manja.
Stepinčevo geslo od toga dana glasilo je: U TEBE SE GOSPODINE UZDAM!
Povijesna zbivanja u vremenima komunističke Jugoslavije, ali i prije toga donose svjedočanstvo koliko je Stepinac uzeto geslo i istinski živio. Baš poput svog Učitelja i njegov učenik išao je protiv ljudskih struja, želja i ambicija. Često osamljen u svojoj istinoljubivosti i nasljedovanju Kristova nauka ostao je poslušan i do kraja usmjeren na Kristovu riječ, koja je kad se živi do kraja radikalno, u svim vremenima kršćanske povijesti donosila trpljenje i osudu od strane onih koji je nisu do kraja razumjeli.
U propovijedi od 31. listopada 1943. godine , Stepinac govori: Bog je naš Stvoritelj, a mi bijedni zemaljski crvi, koji svojem Stvoritelju dugujemo poštovanje i poslušnost, ili, drugim riječima, mi smo veliki dužnici Božji. A, evo, ima već više od dva stoljeća da Europa, a i čitav svijet koji je htio biti pametniji od Boga, uskraćuje Bogu dužno poštovanje. Tko da ocrta sav smrad, što je izbačen protiv Boga preko novina i knjiga samo u zadnjih dvadeset godina? Tko da vjerno ocrta zločinačke pobačaje, izvršene u zadnjih dvadeset godina u ime tobožnje znanosti i tobožnjih socijalnih indikacija? Tko da opiše svu prljavštinu života tolikih bračnih drugova? Tko da opiše zlo, što ga je donijela poganska moda današnjeg ženskog svijeta? Tko da opiše svu razuzdanost i nepoštenje, što se u zadnjih dva decenija opažala na morskim plažama i drugim kupalištima?
Ovaj Stepinčev govor progovara danas jednakom snagom kao i u vrijeme kada je izgovoren. Jednako je radikalan, jednako aktualan i nanovo neprihvatljiv mnogima.
U montiranom političkom procesu, nakon što je odbio osnivanje tzv. narodne Crkve odvojene od Rima, mons. Stepinac osuđen je na 16 godina strogog zatvora s prisilnim radom. Smješten je u posebno krilo, potpuno odijeljen od ostalih zatvorenika. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do svoje smrti 10. veljače 1960. godine u kućnom pritvoru u Krašiću.
Svoje svećenike žarko je i često pozivao na vjernost Crkvi i njezinu vidljivu poglavaru. U njegovoj duhovnoj oporuci je zabilježeno: Crkva Kristova, Crkva katolička, drevna koliko je drevna i kršćanska vjera. Ona nije ni za jedan zarez promijenila svoju nauku. Ona, to znate, ima svoje sjedište u Rimu i imat će ga do svršetka svijeta. Ondje je stolovao prvi Isusov namjesnik u upravljanju Crkvom, sveti Petar. Ondje stoluju i njegovi nasljednici, vrhovni svećenici. Vi znate što je Isus rekao Petru: Ti si Petar, stijena, i na toj stijeni sagradit ću svoju Crkvu, i vrata paklena ne će je nadvladati. Pravilo je, dakle, ovo: GDJE JE PETAR, ONDJE JE CRKVA KRISTOVA…
Ostanite vjerni pod svaku cijenu, i pod cijenu života, ako ustreba, Crkvi Kristovoj, koja ima kao vrhovnog pastira Petrova nasljednika.
Stepinčev život i prije procesa bio je živo nasljedovanje Krista i njegove ljubavi koja se prelijevala u riječi i djelu, a koja se slijedom spomenutih povijesnih okolnosti i danih mu kreposti, osvjedočila patnjom i molitvom za svoje neprijatelje. Svi oni, koji su ga pobliže poznavali, nose uvjerenje, da je život povodio u trajnom jedinstvu s Bogom i u neprestanoj molitvi. Papa Pio XII. ga je, nagrađujući njegove vrline i zasluge, 12.1.1953. godine imenovao kardinalom.
Otac Bonificije Perović, osvjetljavajući duhovni lik kardinala Alojzija Stepinca piše: Stepinac je bio VIR FORTIS, dobar je voj vojevao, u Boga se uzdao i zaklopio je svoje umorne oči s riječima: Budi volja tvoja! Bio je vjeran odraz dobrog Božanskog Pastira… nagomilao je toliko bogatstvo zasluga, koje je nebeski Otac sigurno izlio u milostima i blagoslovu na sve obitelji i na sve vjernike žarke i pobožne Hrvatske.
Kardinal Alojzije Stepinac umro je na glasu svetosti i mučeništva u Krašiću 10.II. 1960. godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim, na Mariji Bistrici, 3.X.1998. godine.
U kardinalovoj Duhovnoj oporuci od 28. svibnja 1957., nakon što je preporučio vjernicima vjernost Bogu i Crkvi, posebno nas opominje: Častite Majku Božju… naši djedovi i pradjedovi iskitili su našu domovinu, kao vijencem od zvijezda, crkvama, koje su posvećene najsvetijoj Djevici. Pred njezinim oltarima klečali su oni ponizno i molili za oproštenje svojih grijeha pred Gospodinom po zagovoru one, koja je Utočište grješnika; u Nju su se oni uzdali u svim teškim, osobnim i narodnim časovima života. Čuvajte predaju svojih otaca.
Danas će mnogi kleknuti pred križ zahvaljujući Bogu za svog kardinala. Bit će to i trenutak zahvale za sve one muževe koji su utkali svoj život u kršćanske temelje drage nam Domovine. U takvoj domovini želim da moja i sva naša djeca rastu, takvu domovinu baštinili smo u nasljedstvo i možemo je očuvati zagovorom onom koji ju je toliko ljubio.
MOLITVA U ČAST BLAŽENOG ALOJZIJA STEPINCA
Gospodine, Bože naš, Ti si blaženom Alojziju Stepincu dao milost čvrsto vjerovati u Isusa Krista i spremnost trpjeti za njega sve do mučeničke smrti.
Pomozi nam slijediti njegov primjer i njegov nauk da bismo ljubili Krista kako ga je on ljubio i služiti Crkvi kako joj je on služio sve do darivanja vlastitog života za nju. Njegova živa vjera u Isusa Krista i postojana ljubav prema Crkvi neka nas učvrste u borbama živote na putu vječnog spasenja.
Po Kristu Gospodinu našem.
Pripremila: Antonija Martić