Sveti Gaudencije (latinski Gaudentius Auxerensis), osorski biskup, redovnik benediktinac, rodio se krajem X. stoljeća u Tržiću, naselju na otoku Lošinju, nasuprot Osoru, naselju na otoku Cresu, na prevlaci Cresa i Lošinja. Postao je osorskim biskupom oko 1018. Važan je za razvoj Crkve i društva na kvarnerskom području početkom XI. stoljeća. Kulturni i narodni preporoditelj, dao je sagraditi samostan svetog Petra za muškarce i samostan svete Marije od milosti za žene. Osor je postao jaki glagoljaški centar. Biskupovao je do 1042., a tada se morao odreći biskupske službe. Zbog svojeg svetog i revnog života bio je prognan od strane oholih osorskih plemića pa se morao skloniti u jednu špilju na vrhu Osorščice, na sjevernom dijelu Lošinja. Ta špilja postoji i danas te nosi Gaudencijevo ime. Tamo je Gaudencije boravio godinu dana i činio pokoru. Isprosio je od dragog Boga milost da na otocima Cresu i Lošinju nema više zmija otrovnica. Povukao se potom u tišinu samostana Santa Maria di Portonovo, kod Ancone (Marche), gdje je neko vrijeme boravio zajedno sa svetim Petrom Damianijem. Spominje se kao benediktinski redovnik, sljedbenik svetog Romualda i utemeljitelj samostana po uzoru na zapadno monaštvo.
Podatke o svetom Gaudenciju nalazimo i u epistolariju svetog Petra Damianija. Tamo doznajemo da je osorski bisup Gaudencije bio prisiljen odstupiti jer je odbio vjenčati plemićki par koji je bio u krvnom srodstvu. Sveti Petar Damiani piše i ovo: „Časni Gaudencije, osorski biskup, čijeg sam slatkoću prijateljstva i ja uživao, po kojem je Bog učinio veliko čudo, napustio je biskupsku službu, te otploviviši iz slavenskog kraljevstva, pristao uz obalu Ancone. Ondje je nedaleko od grada živio dvije godine i sretno preminuo.“ Prema drugim izvorima Gaudencije je već 1032. putovao u Rim kako bi skinuo ljagu sa svojega imena, a na povratku u Osor razbolio se i zaustavio se zbog oporavka u Anconi. Sveti Gaudencije umro je 31. svibnja 1044. u Anconi. Prema legendi, njegovi posmrtni ostaci vratili su se u Osor na čudesan način, nakon gotovo stotinu godina. Sva zvona u gradu zazvonila su sama od sebe rano prije zore. Ispod gradskih zidina u moru je plutala drvena škrinja, u kojoj se nalazio željezni kovčeg s tijelom svetog Gaudencija. Crkva svetog Gaudencija u Osoru sagrađana je u XIV. stoljeću, nakon pustošenja Genovežana. Pročelje crkvice okrenuto je prema zapadnim vratima. Sveti Gaudencije je zaštitnik grada Osora i otoka Cresa.
Preuzeto sa: http://www.zupajastrebarsko.hr/