U to doba javio se Papi anđeo s viješću da je biskup Lambert ubijen, a kao znak predao mu je njegov biskupski štap s nalogom da mu za nasljednika imenuje onog pustinjaka kojeg je našao na grobu sveca.Taj pustinjak je bio sveti Hubert koji je od Svetoga Oca dobio i zlatni ključ kojim je liječio bjesnoću. Pokopan je opatiji Andin, koja se kasnije prozvala sv. Hubertus. Tijekom reformatorskih ratova, bila je ta opatija šest puta opljačkana, a pri tome je nestalo i tijelo sv. Huberta. Navodno su ga časni oci prenijeli u šumu i tamo zakopali na skrovitom mjestu.
Po drugoj legendi ustanovljeno je da je tijelo ostalo potpuno netaknuto i sačuvano. Baš za vrijeme prijenosa Hubertova tijela kroz ardenske šume, u njima je lovio kralj Ludvig. Opazivši sprovod bacili su se on i njegova pratnja na koljena. Kad je sprovod prošao mimo njih, priključili su se povorci, kao nekom silom gonjeni. Od tog trena Arden je postao mjesto za hodočašće tisućama i tisućama lovaca koji su opatiji nosili desetinu od ulovljene-odstreljene divljači. Kada je započelo hodočašće Hubertovom grobu nastala je i legenda da je svetac u mladosti bio strastven lovac.
Eto, tako pripovijedaše dvije legende, a danas, četiri stoljeća poslije, molimo svetog Huberta za zaštitu naših lovaca i lovočuvara, da im put kroz šume kojima kroče bude prohodan, a plodovi prirode, od Božjih ruku stvoreni, budu na dohvat.
IV