Danas, 2. veljače, 40 dana nakon Božića slavimo blagdan svjetla, Svijećnica ili Prikazanje Gospodnje. Svijećnica predstavlja sjećanje na događaj kada su sveti Josip i Marija prema propisu Mojsijeva zakona, donijeli Isusa kao prvorođenca u Hram u Jeruzalem kako bi ga obredno prikazali Bogu. Isusovo prikazanje u Hramu, prorekao je u Starom zavjetu prorok Malahija: I doći će iznenada u Hram svoj Gospod kojega vi tražite i anđeo Saveza koga žudite (Mal 3, 1).
Današnjem je blagdanu središte Isus pa se stoga zove Prikazanje Gospodnje, ali Marijina uloga je također naglašena. U puku je to dvoje povezano, a naročito u Slavoniji, gdje se ovaj blagdan još zove i Svitlomarinje (Isus – svjetlo Marijino) ili samo Marinje. Mnoge Marije toga dana slave svoj imendan.
Prema starom židovskom zakonu, žena koja je rodila sina nije smjela dirati ništa posvećeno niti ulaziti u prostore Hrama dok ne prođe četrdeset dana od poroda. Osim toga, zakonom je bilo propisano da nakon četrdeset dana majka prinese za žrtvu jednogodišnje janje, a ako je siromašna, dvije grlice ili dva goluba. Prema evanđelju taj obred izvšili su Marija i Josip, koji su prikazali Isusa u Hramu u Jeruzalemu.
U Hramu se zatekao starac Šimun kojega evanđelje opisuje kao pravednog i bogobojaznog te uzima Prvorođenca u naručje. Nadahnut Duhom Svetim u njemu prepozna budućeg Mesiju. Šimun je u tom trenutku prorekao Mariji da će joj mač boli probosti dušu, a Isusa je nazvao Svjetlom. Držeći malog Isusa u naručju, Šimun je rekao: sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga. ( Lk 2, 29-32).
Osim Šimuna, osamdesetčetverogodišnja starica Ana također je u Isusu prepoznala Spasitelja i Svjetlo svijeta.
Svijećnica je blagdan svjetla. A za Ivana Krstitelja je rečeno: ne bijaše on svjetlo nego da posvjedoči za svjetlo. Isus iz Nazareta je svjetlo svijeta. Svaki od nas po krštenju dobiva svjetlo, malu svijeću koja tinja. Svjetlo te svijeće održavamo molitvom i življenjem u prijateljstvu s Isusom Kristom. Svijeća i svjetlo simboliziraju slobodu, čistoću, oslobođenje od okova tmine i grijeha.
Mnogi bi pomislili kako je svjetlo svijeće slabo, kako ga možemo ugasiti jednim dahom, kako se o njega ne možemo ogrijati, ali pri tome uvijek trebamo imati na umu kako plamen jedne svijeće pali drugu, a ona na tisuće i tisuće drugih svijeća i tako će čitavom Zemljom zavladati svjetlo, a tama će nestati. Trebamo upaliti svjetlo svoje savjesti, svoga srca, trebamo i sami postati svjetlo Isusovo koje pali druge svijeće.
Na današnji blagdan blagoslivljaju se i svijeće koje se kasnije koriste u različitim prigodama; tijekom tijelovskih procesija stavlja se zapaljena svijeća u prozor, nosi se na krštenje novorođenčeta i na prvu pričest kao spomen na krštenje, stavlja se i ruku umirućem kao ohrabrenje i simbol vječnog života, svijeća se pali za vrijeme oluje ili grmljavine. U mnogim krajevima Svijećnica obilježava kraj božićnog vremena te se skidaju božićni ukrasi, a božićna drvca se spaljuju. Njihov pepeo miješa se s pepelom panja badnjaka te se kao takav posipa po poljima i vrtovima kako bi zemlja bolje urodila.
Ovom prigodom svima koji nose ime Marija, Marica ili Mario želimo sretan imendan te da im Svjetlo Kristovo osvjetli životne putove i poveže ih u jedan koji vodi do našega Spasitelja Isusa Krista.
Nikolina Borevac, zsa.podvinje.org