“Bolest može čovjeka dovesti do tjeskobe, do zatvaranja u sebe, kadšto čak do očaja i pobune protiv Boga. Ali može ga dovesti i do veće zrelosti, pomoći mu da u svome životu razluči ono što nije bitno te se okrene k onome što je bitno. Bolest čovjeka vrlo često izazove da Boga traži i da mu se vrati.” (KKC 1501.)
Tako nam govori katekizam katoličke crkve u jednom od paragrafa, uvodeći nas u razmišljanje o sakramentu Bolesničkog pomazanja, je poseban dar Božjeg milosrđa prema čovjeku. Osim što se taj sakrament dijeli umirućima također je i sredstvo po kojem Bog dotiče svakog čovjeka dajući mu snagu svoga Svetoga Duha, ozdravljenja i oproštenja.
Nažalost, ponekad je naša vjera slaba i time ne dajemo prostora liječniku Isusu da nas podigne, ozdravi i osnaži u svome Duhu. Sakramenat bolesničkog pomazanja povezujemo samo u slučaju umirućih, a pored toga Isus nam je dao blagoslov ozdravljenja onima koji su teško bolesni. Naravno da i u bolesti možemo tražiti sakrament bolesničkog pomazanja kako bi nas sam Isus preko svećenika dotakao i k tome nam Božja riječ govori: “U ime će moje… na nemoćnike ruke polagati, i bit će im dobro” (Mk 16,17.18).
Isus liječnik kada dotiče otvoreno srce ozdravlja ga na duši, duhu i tijelu. Imamo li vjere i povjerenja u Božje milosrđe i naklonost? Tako malo ponekad mi vjernici pridodajemo važnost sakramentu bolesničkog pomazanja i dok ne iscrpimo sve liječničke dijagnoze i terapije, kad nam ništa drugo ne preostaje, tada se obratimo Isusu. Bog nam je dao i liječnike i lijekove ali također uz to, da surađujemo i primamo Božji zahvat milosti koji nam daje po bolesničkom pomazanju.
Tako Isus govori ženi koja se dotakla njegove haljine:”A on reče ženi: “Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!” (Lk 7,36-50). Isus pored ozdravljenja daje i svoj mir jer kad Isus dotiče tada dotiče čovjeka cjelovito ozdravljajući tijelo, podižući duh i oprašta grijehe duši. Božja riječ nam o tome govori u Jakovljevoj poslanici: “Boluje li netko među vama’ Neka sebi dozove crvene starješine! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje, pa će molitva učinjena s vjerom spasiti bolesnika! Gospodin će ga podići i, ako je učinio grijehe, dobit će oproštenje.” (Jak 5,14-15).
Mnogi ozdravljenje u nekim slučajevima ne mogu primiti zbog zapreka prema Gospodinu, zbog ne oprosta, nevjere, ili nekog drugog uzroka, stoga je potrebno potpuno predanje i povjerenje u Božje ruke i u nepokolebljivoj vjeri u Božju ljubav tražiti Krista kao svoga spasitelja. Ponekad ozdravljenje tijela može biti trenutno i postepeno. Božja volja je ta da se svaka duša spasi jer je stvorena za vječnost.
Ako u svojoj bolesti prepoznamo Božju volju kako bi se naša duša sve više na taj način suobličila i sjedinila Kristovoj patnji u otkupiteljskome planu za naš život, sakrament bolesničkog pomazanja daje nam posebnu milost da se nosimo s tegobama bolesti i prihvatimo Božju volju. Katekizam katoličke crkve nam također govori: “I kao što sakramenti krsta, potvrde i euharistije čine jednu cjelinu, te ih nazivamo ‘sakramenti kršćanske inicijacije’, tako se može reći da sakramenti pokore, bolesničkog pomazanja i euharistije, kao popudbine, tvore na kraju kršćanskog života ‘sakramente pripreme za Domovinu’ ili sakramente dovršetka zemaljskog hodočašćenja”. (KKC 1525.)
Pripremio: Danijel Tomičević, zsa.podvinje.org