„…ali Bog nema drugih ruku osim tvojih.“, odzvanjalo mi je u srcu nakon mise. Dugo su mi u sjećanje navirale riječi koje je svećenik uputio vjernicima tijekom propovijedi. Savršen trenutak za zapitati se – gdje je granica između predanja i strpljivog čekanja na Božji odgovor i onoga što Bog računa da ja napravim?
Ako se potrudimo malo bolje upoznati Boga, spoznat ćemo da je Njegovo djelovanje nenametljivo. Dao nam je slobodu i strogo ju poštuje. Ipak, On ostavlja tragove svoje ljubavi kako bi smo spoznali put kojim nam je ići. Samo je potrebno otvoriti srce, jer baš tu Bog najglasnije progovara. A mi taj glas često ignoriramo.
Nedavno sam pročitala razmišljanje upućeno mladima na jednoj javnoj tribini. Usmjereno je k tome da se mladog čovjeka potakne da se pokrene, da ne sjedi i čeka da Bog pošalje pravu osobu, jer kad bi se svi međusobno čekali, nitko ne bi pronašao/dočekao nikoga. Nije rijetkost da mladi čovjek danas pod krinkom pouzdanja u Boga i strpljivog čekanja, postaje pasivan promatrač. I dopusti da sve ono lijepo prolazi kraj njega, dok on sjedi prekriženih ruku.
Bog želi suradnju. On vodi naše puteve, ako Mu prepustimo. I nema krivoga puta, ako na njemu ne gubimo odnos s našim Ocem. U našim lutanjima, On je uvijek svijetlo, putokaz i sigurnost. I očekuje da se pomaknemo s mjesta, da hodamo, živimo, da pitamo i tražimo odgovore, ali u svemu tome, očekuje da se oslanjamo na Njega i Njegovu providnost.
I ti, koji još čekaš onu pravu/pravoga, ti – koji se bojiš odgovoriti na duhovni poziv jer čekaš posebne znakove s neba – pokreni se! Onaj koji je stavio tu čežnju u tvoje srce, neovisno o kojem se obliku poziva radi, On će biti s tobom. U donošenju tvojih odluka, u biranju one/onoga s kojim ćeš dijeliti svoje dane. Hodaj u povjerenju, jer Bog je ljubav. Neće te prevariti ni razočarati.
Na kraju, želim citirati dio govora upućenog maldima na već spomenutoj tribini, u nadi da će probuditi i ohrabriti neko neodlučno srce, koje traži odgovor na određena životna pitanja: „Dragi moji mladi, Bog vam je dao slobodne ruke da uhvatite za ruku onoga koga vi želite. A kada se uhvatite za ruke, kako ćete znati je li to prava/pravi? Nećete, nema te pismene potvrde koju ćete dobiti. Na vama je da se molite pri toj svojoj odluci i On će biti uz vas. Pregršt je putova kojima možete ići, nema jedinog pravog puta, svaki je pravi ako u njemu niste izgubili Boga…“.
G.