Sveti Hubert je i kako je on postao zaštitnik lovaca? Sve do 16. stoljeća bio je sveti Eustahije smatran zaštitnikom lovaca, a tek u 16. stoljeću prešao je taj patronat na Huberta, kasnije biskupa Tongerna u Belgiji,o kojemu postoje dvije poznate legende.
Po prvoj legendi, sveti Hubert rodio se sredinom XVII. stoljeća, te je živio na dvoru franačkog kralja Ditriha III., a kasnije na dvoru Pepina od Heristula. Jednog dana, smatra se da je to bilo na Veliki Petak, Hubert je lovio u šumama Ardena gdje mu se ukazao jelen, među čijim rogovima je bilo ukazanje Kristova lika. Istodobno s neba začuo se glas koji mu je naložio da ode do biskupa Lamberta (koji je kasnije proglašen svecem). Lambert pošalje Huberta Papi u Rim. Hubert postaje udovcem i odlazi u šumu gdje sedam godina živi pustinjačkim životom, a poslije toga ponovo odlazi u Rim.
U to doba javio se Papi anđeo s viješću da je biskup Lambert ubijen, a kao znak predao mu je njegov biskupski štap s nalogom da mu za nasljednika imenuje onog pustinjaka kojeg je našao na grobu sveca.Taj pustinjak je bio sveti Hubert koji je od Svetoga Oca dobio i zlatni ključ kojim je liječio bjesnoću. Pokopan je opatiji Andin, koja se kasnije prozvala sv. Hubertus. Tijekom reformatorskih ratova, bila je ta opatija šest puta opljačkana, a pri tome je nestalo i tijelo sv. Huberta. Navodno su ga časni oci prenijeli u šumu i tamo zakopali na skrovitom mjestu.
Po drugoj legendi ustanovljeno je da je tijelo ostalo potpuno netaknuto i sačuvano. Baš za vrijeme prijenosa Hubertova tijela kroz ardenske šume, u njima je lovio kralj Ludvig. Opazivši sprovod bacili su se on i njegova pratnja na koljena. Kad je sprovod prošao mimo njih, priključili su se povorci, kao nekom silom gonjeni. Od tog trena Arden je postao mjesto za hodočašće tisućama i tisućama lovaca koji su opatiji nosili desetinu od ulovljene-odstreljene divljači. Kada je započelo hodočašće Hubertovom grobu nastala je i legenda da je svetac u mladosti bio strastven lovac.
Eto, tako pripovijedaše dvije legende, a danas, četiri stoljeća poslije, molimo svetog Huberta za zaštitu naših lovaca i lovočuvara, da im put kroz šume kojima kroče bude prohodan, a plodovi prirode, od Božjih ruku stvoreni, budu na dohvat.
IV
U to doba javio se Papi anđeo s viješću da je biskup Lambert ubijen, a kao znak predao mu je njegov biskupski štap s nalogom da mu za nasljednika imenuje onog pustinjaka kojeg je našao na grobu sveca.Taj pustinjak je bio sveti Hubert koji je od Svetoga Oca dobio i zlatni ključ kojim je liječio bjesnoću. Pokopan je opatiji Andin, koja se kasnije prozvala sv. Hubertus. Tijekom reformatorskih ratova, bila je ta opatija šest puta opljačkana, a pri tome je nestalo i tijelo sv. Huberta. Navodno su ga časni oci prenijeli u šumu i tamo zakopali na skrovitom mjestu.
Po drugoj legendi ustanovljeno je da je tijelo ostalo potpuno netaknuto i sačuvano. Baš za vrijeme prijenosa Hubertova tijela kroz ardenske šume, u njima je lovio kralj Ludvig. Opazivši sprovod bacili su se on i njegova pratnja na koljena. Kad je sprovod prošao mimo njih, priključili su se povorci, kao nekom silom gonjeni. Od tog trena Arden je postao mjesto za hodočašće tisućama i tisućama lovaca koji su opatiji nosili desetinu od ulovljene-odstreljene divljači. Kada je započelo hodočašće Hubertovom grobu nastala je i legenda da je svetac u mladosti bio strastven lovac.
Eto, tako pripovijedaše dvije legende, a danas, četiri stoljeća poslije, molimo svetog Huberta za zaštitu naših lovaca i lovočuvara, da im put kroz šume kojima kroče bude prohodan, a plodovi prirode, od Božjih ruku stvoreni, budu na dohvat.
IV