Jedan od zaštitnika osječkih studenata je bl. Ivan Merz. Znan je kao istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja – tim je riječima sada već blaženi Papa Ivan Pavao II. nazvao Ivana Merza prilikom svog pohoda Hrvatskoj, u rujnu 1994. godine.
Spomenio se u svome govoru hrvatske svece i blaženike, te kandidate oltara u našem narodu. Ove Papine riječi veliki su poticaj da se bolje upoznamo s likom Ivana Merza i njegovim životnim svjedočanstvom danim za Isusa Krista.
Prilikom promišljanja o tome što ću i kako napisati u prigodi spomendana blaženoga Ivana Merza kojega Crkva u Hrvata slavi 10. svibnja, o svetkovini Gospe Trsatske, posebno mi u misli uđoše Ivanove molitve za sve mlade, kojima je on posvetio čitav svoj život i pastoralni rad, k tomu još i kao laik ustrajnoga koraka na putu za Kristom.
Njegove misli o tajni života i smrti zaustavljaju moje korake svakodnevne užurbanosti i utrke s vremenom i životnim obvezama. Prizemljuju me. I oduševljavaju. Ivanova svjedočenja o njegovim danima boravka na bojištu, tijekom prvoga svjetskog rata, što ga nije zaobišlo kao mladića, potvrđuju spoznaje o prolaznosti svega zemaljskog. Svakodnevno suočen s trpljenjem i smrću, a prosvijetljen milošću Božjom potpuno je promijenio svoj pogled na svijet. – Bol, patnja, pogled na tolike tisuće iznakaženih, mrtvih i ispaćenih ljudi pere s čovjeka sve prolazno i velikom mu energijom sugerira smisao života – zapisao je Ivan. Jedine zadovoljavajuće odgovore na sva temeljna životna pitanja našao je u kršćanskoj vjeri. Vođen milošću Božjom ostavio je o tome misli koje su i danas aktualne. Slušam ga kako i danas govori kako je ovaj život samo kratka priprava za vječnost. Vječnost koja je stalno bila nazočna u Ivanovom duhu.
Zašto sam odabrao promišljati upravo o Ivanovim mislima o prolazosti ovozemaljskog života i o vječnosti? Možda stoga što se i sam svakodnevno suočavam s mišlju kako će u vječnosti ipak biti sve OK. Neće više biti nerješivih problema, nenosivih i preteških križeva, neuhvatljivih obveza, neispunjenih planova, nedosanjanih snova – bit će ostvaren samo jedan konačni cilj: savršenstva u vječnosti… Svjestan da će umrijeti mlad, (doživio je samo 32 godine) Ivan Merz prikazao je na samrti svoj život kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež… To je ono što me osobito kod ovog blaženika dirnulo. Koliko je ta žrtva bila draga i Bogu ugodna pokazale su godine koje su slijedile: tisućama mladih postao je Ivan uzorom i idealom kršćanskog života.
Svojim apostolskim radom i svojom opsežnom spisateljskom djelatnošću ostavio je dragocjenu duhovnu baštinu koja je postala izvor nadahnuća budućim naraštajima. Bio je čovjek žive vjere, iskrene molitve, samoodricanja, svakodnevne Pričesti, adoracije, predanog trpljenja, široke naobrazbe, bliz ljudima i svakom je čovjeku iskazivao kršćansku ljubav.
Razmišljanjem, studijem, a osobito u krvi i plamenu Prvoga svjetskog rata, Ivan Merz dolazi do spoznaje o istinitosti kršćanske vjere. Proživljava sve patnje rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. U susretu s trpljenjem doživljava potpuno obraćenje Bogu i potpuno se dariva Kristu načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Nakon rata, 1919., nastavlja studij književnosti u Beču i potom studira u Parizu, gdje već provodi svetački život.
Iz Pariza piše majci: Katolička vjera je moje životno zvanje!
Sve svoje slobodno vrijeme Ivan je posvetio odgoju i skrbi za mlade, napose okupljenoj u katoličkoj organizaciji Hrvatski Orlovski Savez kojoj je dao geslo: Žrtva – Euharistija – Apostolat. Ivan Mertz umro je u Zagrebu, 10. svibnja 1928., u 32. godini života, na glasu svetosti. U TRIDESETDRUGOJ godini…
Grob mu se nalazi u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu, kamo je posljednjih šest godina života svakodnevno dolazio na svetu Misu i svetu Pričest. Brojne milosti i uslišanja dogodile su se po njegovu zagovoru. Taj njegov svetački primjer i žrtva života donijeli su obilne plodove, jer su mnogi mladi nastavili ostvarivati njegovu duhovnu baštinu. Njegovo ime značilo je program života i rada brojnim mladim kršćanima.
Što je Merz značio za hrvatsku mladež možda su to najbolje izrazili sami mladi kad su mu na grob donijeli vijenac s bijelom svilenom vrpcom na kojoj je pisalo: HVALA TI ORLE KRISTOV ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K SUNCU!
Ivana Merza blaženim je, u njegovoj rodnoj Banja Luci 22. lipnja 2003., proglasio Papa Ivan Pavao Drugi. I postavio ga je, posebice mladima i vjernicima laicima za uzor kršćanskog života. Na beatifikaciji Ivana Merza, Sveti otac rekao je i ove riječi: Ivana Merza vam dajem kao svjedoka Kristova i zaštitnika, ali istodobno i suputnika na putu u vašoj povijesti… On će od danas biti uzor mladeži, primjer vjernicima svjetovnjacima… Ime Ivana Merza za čitav jedan naraštaj mladih katolika značilo je program života i djelovanja. Ono to mora biti i danas!
Blaženi Ivane, hvala ti…
Tekst: IV, http://zsa.podvinje.org
Foto: http://www.ivanmerz.hr