Sveta Mala Terezija, rođena je u francuskom gradiću Alençonu u pokrajini Normandiji, na sjeveru Francuske. Na krštenju je dobila ime Marie-Françoise-Thér?se Martin. Roditelji Loius Martin i Z?lie-Marie Martin, bili su pobožni, u mladosti su razmišljali da postanu svećenik i časna sestra, no nisu uspjeli.
Terezija je bila najmlađa u obitelji koja je brojila devetero djece, od kojih je četvero umrlo u ranoj dobi zbog bolesti, za koje tada nije bilo lijeka. Sa samo četiri godine je pretrpjela veliki gubitak:umire joj majka. Otac se sa svojih pet kćeri preselio iste godine u Lisieux. Dvije starije kćeri preuzele su odgoj mlađih sestara, Celine i Terezije.
Godine 1882. Terezijina sestra Paulina, koja joj je zamjenjivala majku, stupila je u samostan karmelićanki u istom gradiću. Poslije nje to je učinila i najstarija sestra Marija. Treća sestra Leonija stupila je u samostan klarisa. Dvije sestre Celina i Terezija rasle su zajedno. Nakon završene osmoljetke nije više išla u školu nego je pohađala privatne sate iz raznih predmeta.
Istodobno, Terezijin je duhovni život jačao. Zajedno s ocem i sestrom Celinom hodočastila je u Rim. I Terezija je osjetila redovničko zvanje i željela je ući u karmelski samostan gdje su već bile njezine dvije sestre, ali je bila premlada. To je nije pokolebalo. Tražila je dozvolu crkvenih i samostanskih poglavara. Pošto su ju odbili, otišla je u Rim osobno zamoliti papu Lava XIII., i uspjela je. Ušla je u red karmelićanki sa samo 15 godina, bilo je to 1888.godine. Tamo je devet godina obavljala samostanske dužnosti: molitvu, razmatranja, redoviti posao, ručni rad i ostalo. Sve je to obavljala s velikom ljubavlju prema Bogu. Uzor su joj bili, osim Isusa, i sveta Ivana Orleanska, sveti Ivan od Križa i sveta Terezija Avilska.
Po nalogu svojih samostanskih poglavarica opisala je svoj život koji je nakon njezine smrti objavljen pod nazivom «Povijest jedne duše». Na poseban je način živjela i izradila duhovnost djetinjeg odnosa prema Bogu (duhovno djetinjstvo), što je i opisala u svojoj autobiografiji. Razvila je novi način postizanja svetosti, nazvan Mali Put – spremnost srca da sve čini iz ljubavi prema Bogu i ljudima. Životni moto bio joj je: “Samo ljubav vrijedi!” Razboljela se od tuberkuloze od čega je i umrla 30. rujna 1897. u 25. godini života i nakon samo devet godina provedenih u Karmelu.
Nakon smrti njena autobiografija «Povijest jedne duše» objavljena je i doživjela je veliki uspjeh. Prevedena je na 35 jezika i objavljena je u više od milijun primjeraka. Knjizi su se divili mnogi umjetnici, filozofi i znanstvenici.
Papa Pio XII. proglasio je Malu Tereziju svetom 1925. godine, a nakon toga proglašena je uz sv. Franju Ksaverskoga drugom zaštitnicom misija, te također drugom zaštitnicom Francuske. Godine 1997. o stotoj obljetnici njezine svetačke smrti, papa Ivan Pavao II. proglasio ju je naučiteljicom Crkve i na 15. svjetskom danu mladih 1997. godine postavio ju je za uzor mladima današnjice.
Sveta Terezija od Djeteta Isusa, nebeska je zaštitnica Francuske, Australije, Južne Afrike, Rusije, svih misionara, uzgajivača cvijeća, oboljelih od AIDS-a i tuberkuloze, avijatičara i mnogih gradova, župa i škola.
Pripremila: Terezija Matijašević, (prema web izvorima), zsa.podvinje.org
Foto. http://www.zupa-presnace.org/terezija_biografija.htm