Legenda:
Rimski vojskovođa Placid bio je veoma dobar čovjek, ali poganin. Imao je ženu i dva sina. Jednoga dana, dok je u lovu s družinom tjerao stado jelena, zaustavi se pred njim veliki jelen koji je imao među rogovima svijetli znak raspela. Na usta mu je progovorio Krist i pitao ga zašto ga progoni. Krist mu je objasnio da je on tvorac neba i zemlje, kako je bio razapet i uskrsnuo. Placid je povjerovao, a Krist ga je poslao neka ide u grad biskupu da ga pokrsti i neka povede sa sobom ženu i djecu, a sutradan se ponovno vrati. On tako učini te povede ženu i djecu biskupu koji ih je pokrstio i dao im druga imena.
Dobio je ime Evstatij i dan mu je Sveti Duh i rečeno da će ići u kraljevstvo nebesko ako mu je duša dobra. Ujutro pođe Evstatij na ono mjesto. Pred vizijom jelena je pao na koljena i izrazio svoje vjerovanje u Oca, Sina i Svetoga Duha. Krist mu reče da je pobijedio neprijatelja đavla, da je svukao sa sebe raspadljiva čovjeka i obukao se u neraspadljiva Adama (primanjem tijela Kristova postao je besmrtan čovjek.
„Pokaži sada svoju snagu pred iskušenjem, pretrpi i nosit ćeš vijenac pobjede, i sa zemaljskog prijeći na duhovno bogatstvo. Ne gledaj na prijašnju slavu koju si imao, a kao što si smrtnome caru služio velikom revnošću, nastoj se suprotstaviti đavlu čuvajući vjeru besmrtnog Boga – pokaži se u iskušenjima kao drugi Job i kao pobjednik nad đavlom. Tada ću doći po tebe.“ Potom pođe na nebesa.
Doskora udari pomor na Evstatijeve sluge, poginu mu sve blago, zlotvori ga okradoše, a on je na sve govorio: „Hvala Bogu“. Zbog tih nevolja otputuje u Egipat, ali kako nije imao čime platiti brodarinu, brodovlasnik zadrži njegovu ženu, dok on pođe s djecom dalje. Kad je trebalo prijeći preko rijeke, prenio je jedno dijete, koje je ugrabio vuk, a kada se vratio po drugo, već mu ga je ugrabio lav. On zdvojan pođe dalje. Ali pastiri su na jednoj strani spasili drugo dijete od lava, a na drugoj su strani spasili prvo od vuka – on toga nije znao. Djeca su odgojena svatko u drugom selu, a Evstatije se u jednom selu unajmio kao sluga i tu radio petnaest godina.
Kad su na rimsko carstvo navalili neprijatelji, car posla tražiti vojskovođu Placida koji ga je mogao spasiti. Tako dođoše do sela gdje je živio. On ih je prepoznao jer su bili njegovi vojnici, ali oni su njega prepoznali tek nakon što ih je pogostio, po brazgotini na glavi. On im je sve ispričao te pošao u Rim. Potom skupi vojsku, a među ostalima i svoja dva sina te nakon pobjede dade vojnicima tri dana odmora. Slučajno su se sinovi našli u gostionici i pričali svoje doživljaje, a gostioničarka je to slušala i slutila da su to njezina djeca. Pošla je Evstatiju i opazila brazgotinu i prepoznala ga. Svi su se potom prepoznali i nastalo je veselje. Kad su se vratili u Rim, na prijestolju nije bio car Trajan, već ga je nakon smrti naslijedio Hadrijan. On je za pobjedu tražio Evstatija da prinese žrtvu bogovima, no on je rekao da je njegov bog Krist. Car se rasrdio i bacio i njega, i ženu i djecu u arenu pred lava. Ali lav im se poklonio i tada ih je car spalio žive, a kršćani su ih sahranili i nad njihovim grobom podigli crkvu.