Pred konac mjeseca srpnja, dvadeset i devetog dana Crkva slavi spomendan svete Marte. Svoj život Marta je temeljila na vjeri, molitvi i radu. Ova nam je svetica poznata iz Svetog pisma kao sestra Lazarova i Marijina, iz Betanije, koja je kao vrijedna kućedomaćica s mnogo brige i pažnje ugostila i posluživala Krista Gospodina.
Prema predaji, Marta je bila jedna od prvih misionarki na području južne Galije (današnji Marseille, Francuska). Preminula je oko godine 80. Zaštitnica je redovničkih zajednica koje nose njeno ime, zaštitnica domaćinstava, sluškinja, kuharica, radnica, slikara i kipara, upravitelja bolnica i ugostitelja, umirućih…
Sveta Marta potjecala je iz dobrostojeće obitelji iz Betanije, iz mjesta nedaleko od Jeruzalema. Njezin otac Teofil bio je prozelit, odnosno onaj koji je prešao na Židovstvo, a majka Euherija iznimno pobožna Židovka. Sveta Marta, njezina sestra Marija Magdalena i brat Lazar bili su helenistički odgojeni i obrazovani. Roditelji su im rano preminuli, otac tri godine, a majka sedam godina prije no što su upoznali Isusa iz Nazareta. Nasljedstvo su podijelili tako da je bratu Lazaru pripala kuća na Maslinskom brdu i brojna polja u blizini Jeruzalema, tri dijela kuće i posjeda u Betaniji, a sestri Mariji Magdaleni vila i posjed u luci Magdali uz Galilejsko jezero gdje je i živjela. Njezin brat sveti Lazar je bio prvi biskup Marseja, a sestra joj Marija Magdalena je mnoge duše privela Bogu.
Marija Magdalena bila je lijepa i bogata, a željna ljubavi često je mijenjala ljubavnike. Uskoro se o njoj proširio loš glas. Sveta Marta i brat Lazar jako su patili zbog toga i ustrajno su se molili za njezino obraćenje. Svoje težnje i molitve podijelili su s kućnim prijateljem koji je kod njih bio redovit gost, a to je bio sam Isus.
Ustrajne molitve svete Marte i Lazara bile su uslišane te, kako piše u Evanđelju, iz Marije Magdalene je istjerano sedam zlih duhova. Marija Magdalena pričala je svojoj sestri kako ju je Isus primio u kući farizeja Šimuna, kako mu je suzama oprala noge, otirala kosom i mazala pomašću.
Sveta Marta je izmolila milost obraćenja svoje sestre. Za nju je bila velika utjeha i radost kada je saznala kako je Isus odveo njezinu sestru u Nazaret kako bi provela neko vrijeme uz Isusovu Majku te tako naučila još više ljubiti Boga u osobi Isusa Krista. Kasnije je Isusova Majka dovela Mariju Magdalenu među Isusove učenike.
Sveta Marta često je spominjana u Evanđelju. Evanđelist Luka opisuje jedan Isusov posjet domu Marte: „Dok su putovali, uđe Isus u jedno selo, gdje ga neka žena imenom Marta primi u svoju kuću. Ona je imala sestru zvanu Marija, koja je sjela Gospodinu do nogu i slušala njegovu riječ. A Marta bijaše mnogo zauzeta posluživanjem. Ona mu pristupi i reče: ‘Gospodine! Tebi nije ništa stalo do toga što me moja sestra ostavila samu da poslužujem? Reci joj da mi pomogne!’ ‘Marta, Marta! – odgovori joj Gospodin – brineš se i uznemiruješ za mnoge stvari; ipak je malo ili samo jedno potrebno. Marija je doista izabrala najbolji dio koji joj se zato neće oduzeti.“ (Lk 10,38-42).
I evanđelist Ivan koji je ukratko opisao Lazarevo uskrsnuće također spominje svetu Martu: „Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara.“(Iv 11,5). Opisano je kako je sveta Marta molila Isusa da izliječi Lazarove gnojne rane na nogama. Isus je tada poručio Lazaru da svoje trpljenje prikaže za otkupljenje ljudi. Lazar je preminuo i Marta je kazala Isusu kako je uvjerena da je On bio tu, ne bi umro brat njezin, ali da i dalje vjeruje da će Isusu Bog dati sve što zatraži. Isus je tada rekao kako će njezin brat uskrsnuti. Isus je pošao na Lazarov grob, gdje su dignuli kamen, pa je Isus uzviknuo: „Lazare, iziđi! Pokojnik iziđe obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu bijaše zamotano ručnikom. Isus im naredi: Razvežite ga i pustite ga da ide!“ (Iv 11,20-44)
Sveti Ivan opisao je pomazanje Isusovo u Betaniji te se dotaknuo ukrslog Lazara. „Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje stanovaše Lazar koga Isus uskrisi od mrtvih. Tu mu pripremiše večeru na kojoj Marta posluživaše.“ (12,1-2).
Nakon Isusovog Uzašašća i Duhova započeo je progon kršćana, iako su se mnogi krstili i pristali uz Isusove učenike. Sve one kojima je Isus ukazao svoja čuda, neprijatelji su htjeli izbrisati s lica zemlje.Tako su Lazara, Martu, Mariju Magdalenu, Kristova učenika Maksimina, pa Kalidona (bivšeg slijepca kojemu je Isus darovao vid) i Marcelu, dvorkinju Svete Marte prognali do Sredozemnog mora. Ukrcali su ih u derutni brod, bez mornara i potrebnog pribora za plovidbu. Porinuli su ih u more da se potope. Božjom pomoći brod je prebačen na jug današnje Francuske u luku Marsseile.
U novoj sredini sporazumijevali su se na grčkom jeziku, a čitav obalni kraj upoznali su s Isusom i Radosnom viješću. Sveta Marta je putovala do Tarasque čiji mještani su joj postavili uvjet da će ako ona svlada strašnu neman, rado prihvatiti kršćanstvo.Na iznenađenje mještana Sveta Marta je svladala neman – đavla. Preko toga čuda je prihvaćena sveta Marta kao glasnica Radosne vijesti, a događaj je opjevan.
Sveta Marta je poučavala žene onog kraja u kućnoj radinosti, stoga je zaštitnica domaćinstava, sluškinja, kuharica, radnica, slikara i kipara, upravitelja bolnica i ugostitelja, umirućih… Postoji običaj da se u velikoj potrebi moli devet utoraka u čast Svetoj Marti, a dobro je da se moli kod upaljene blagoslovljene svijeće.
Pripremila: Nikolina Borevac, zsa.podvinje.org