Obojicu apostola – Filipa i Jakova nalazimo na svim popisima apostola u evanđeljima.
Prema podacima iz Ivanova evanđelja znamo da je Filip, apostol, kao i Andrija i Petar, potjecao iz Betsaide na Genezaretskom jezeru.
Filip je bio prijatelj Ivana apostola i evanđeliste s kojim je skupa pripadao učeničkom krugu Ivana Krstitelja. Prema kasnijoj tradiciji Filip je sa svojim trima kćerima živio u Hierapolisu u Maloj Aziji, gdje je i umro. Arheolozi misle čak da su pronašli ondje i njegov grob. Prema crkvenim piscima Polikartu i Papiji, Filipove su kćeri imale dar proroštva. Relikvije sv. Filipa štuju se u Rimu u bazilici Dvanaestorice apostola.
Sveti Jakov, apostol, koji se naziva “Stariji” potječe od čestite židovske obitelji. Rodio se u ribarskom gradu Betsaidi. Otac mu se zvao Zebedej, također ribar, a majka Saloma, jedna od onih pobožnih žena koje su išle za Isusom i bile svjedokinje Kristove muke i smrti, ali svjedokinje i Isusova uskrsnuća. Jakov je imao i brata Ivana koji je također postao apostol Isusa Krista i evanđelist. Obojica su se bavila ribarenjem, dok ih Isus nije pozvao da idu s njim. Odmah su se odazvali, ostavili sve, lađe, roditelje, kuću i mjesto i spremno išli za Isusom.
Jakov je sa svojim bratom Ivanom i svetim Petrom pripadao najužem krugu Isusovih apostola. Oni su jedini svjedoci posebnih događaja u Isusovom životu. Kod čudesnog ozdravljenja Petrove punice, kod oživljavanja Jairove kćeri, bili su i na Gori Preobraženja Isusova. Njih trojicu Isus je uzeo sa sobom i poveo ih na Maslinsku goru, da budu svjedoci njegova znojenja krvlju, muke i smrti. Samo oni, koji su gledali Isusovo Preobraženje, mogli su gledati smrtnu agoniju, smrtnu muku Isusovu u Maslinskom Vrtu.
Isus je Jakova i Ivana nazvao “boanerges” – sinovima groma. Kad su se vraćali iz jednog samarijanskog sela, koje nije htjelo primiti Isusa i apostole, predlože Isusu da zazove vatru s Neba na takve ljude bez milosrđa. Isus ih je ukorio i rekao im: “Ne znate, čijeg ste duha. Sin čovječji nije došao da uništi duše, nego da ih spasi”.
Drugom zgodom došla je njegova majka Saloma i molila Isusa da njezina dva sina sjednu u njegovu Kraljevstvu jedan s desne, a jedan s lijeve strane uza nj. I ona se nadala, s mnogim drugim Židovima, da će Isus osnovati veliko židovsko kraljevstvo. No Isus ukori njihovu sebičnost riječima: “Vi ne znate što tražite. Možete li piti kalež muke i smrti”. Rekoše da mogu. Isus na to reče: “Gorki kalež ćete piti, ali sjesti s desne meni i s lijeve strane, to pripada onima, kojima je pripravio moj Otac nebeski”. Odmah na to dodaje divnu poruku učenicima: “Koji hoće među vama biti velik, neka bude vaš sluga, a koji hoće među vama biti prvi neka bude kao dijete. Kao što sin čovječji nije došao da njemu služe, nego da On služi i život svoj dadne u otkup za mnoge”.
Jakov je vidio više puta Isusa nakon uskrsnuća. Nakon Isusova uzašašća, zajedno s drugim apostolima i s Marijom Majkom Isusovom čeka dolazak Duha Svetoga u dvorani posljednje Večere. Otkad je Duh Sveti svojom duhovnom vatrom zapalio i srca apostola Jakova, on je neumorno i neustrašivo od tada propovijedao Evanđelje.
Život je završio mučeničkom smrću oko godine 42. u Jeruzalemu. Po naredbi Heroda Agripe, unuka onoga Heroda koji je dao pobiti djecu u okolici Betlehema, Jakovu je bila mačem odsječena glava. Tako se ispunilo Isusovo proročanstvo da će piti kalež muke s Njim. Zaslužio je sjesti uz Isusa u nebeskom Kraljevstvu. Jakov je prvi od apostola koji je završio svoj život mučeničkom smrću i primio krunu mučeničke slave.
Predaja kaže da je krvnik, koji je pratio Jakova na stratište i trebao ga ubiti, bio potresen neustrašivim držanjem Jakova, te ga je prije njegove smrti molio za oproštenje i ubrzo nakon toga odrekao se svoga zanata i dao se krstiti.
Jakovljevi smrtni ostaci u 7. stoljeću su preneseni u Španjolsku nakon što su Arapi razorili Jeruzalem. Jakovu su na Zapadu posvećene mnoge crkve u njegovu čast. Na mjestu gdje su bile sahranjene njegove kosti, sagrađena je krasna crkva i razvio se veliki grad Santiago di Compostela. Španjolci su ga izabrali za svoga zaštitnika.