Sveti Paškal rodio se 16. svibnja 1540. u Torrehermosi u Aragonskom Kraljevstvu, današnjoj Španjolskoj. Od ranog djetinjstva pokazivao je ljubav prema molitvi i pobožnost prema euharistiji. Već kao dječak čuvao je domaće stado. Nalazeći se na livadama, mnogo je molio, razmatrao, ali i činio pokoru. Sve su to bila sredstva koja su mu pomagala na njegovom putu prema svetosti. Kad je Paškalu bilo 18 godina, u njemu je dozrela odluka da se posveti Bogu redovničkim životom. Pokucao je na vrata samostana svete Marije Loretske. Tada je bilo mnogo zvanja, pa su redovnici pravili veći izbor i nisu odmah primali one koji bi se javljali. Tako su i Paškala odbili rekavši mu da još pričeka. Paškal je, u želji da bude u blizini tog samostana, našao posao kao pastir stada kod nekoga bogatog gospodara.
Paškal je ubrzo došao na glas svetosti, pa su ga franjevci primili u svoj samostan. 2. veljače, na blagdan Isusova prikazanja u hramu, položio je svečane redovničke zavjete. Poglavari su mu ponudili da postane svećenik, ali on je tu ponudu iz poniznosti odbio. Želio je ostati ponizan i jednostavan brat. Iako bez naobrazbe, često su od njega tražili savjet jer je bio pun mudrosti Božje.
Jednom zgodom je Sveti Paškal rekao: “Sakramenat Ispovijedi oslobađa nas od grijeha, a Sakramenat Svete Pričesti oslobađa nas od volje da griješimo.” Prije nego je pristupao Svetoj Pričesti molio je Nebesku Majku da mu Ona poveća pobožnost i žar kao bi mogao dostojno primiti Boga. Gospini i Gospodinovi blagdani ispunjavali su ga rajskom radošću i na te blagdane se spremao devetnicama i drugim djelima kršćanske pobožnosti.
Kratko pred svoju smrt rekao je jednom bratu koji ga je u bolesti posluživao: “Iz sveg srca služite Gospodinu; siromahe ljubite. Imajte veliku pobožnost prema Presvetom Sakramentu. Nikad ne zaboravite Bogorodicu. Budite revni u opslužavanju svetog Pravila. I vi ćete doći u Nebo!” Dok je Sv. Paškal ležao bolestan na blagdan Duhova 17. svibnja 1592. pitao je da li zvona zvone na svečanu Misu. Kad su mu odgovorili potvrdno, bolesnik stisne na grudi raspelo i krunicu. Kad su zvona najavila Podizanje, Sveti Paškal se nasmješi, ponovi dva puta sveto ime Isus i izdahnu.
Za vrijeme spovodne Svete Mise tijelo Svetog Paškala stavili su u crkvu sa otvorenim sandukom. Za vrijeme Podizanja – dok se podizala posvećena Hostija – pokojnikove oči su se otvorile da pozdravi Spasitelja pa se zatvoriše. To su mnogi primjetili, I druge upozorili na to čudo. To se ponovilo i kod Podizanja Presvete Krvi Kristove. Pokojnikove oči se otvoriše i pozdravivši Spasitelja, zatvoriše se. Papa Pavao V. je 29.10.1618. uvrstio brata Paškala među blaženike, a Papa Aleksandar VIII . 16.10. 1690. u popis Svetaca. Papa Lav XIII. imenovao je Svetog Paškala Svecem Euharistije – zaštitnikom svih euharistijskih djela, društava i kongresa. Značajne su riječi istog Pape: Među svima, čiji je žar pobožnosti prema ovom uzvišenom Otajstvu vjere poznat, Sveti Paškal Baylon zauzima prvo mjesto.” Već od ranog djetinjstva pokazao je ljubav prema molitvi. Prvi posao koji je obavljao mali Paškal je čuvanje domaćeg stada.