Sveti Franjo Ksaverski

Današnji sveti zaštitnik je veliki Franjo Ksaverski (Franciscus Xaverius, Francisco Javier), isusovac i misionar, apostol Dalekoga Istoka. Po narodnosti Bask, rodio se kao Francisco de Jasso y Azpilicueta 7. travnja 1506. u obiteljskom dvorcu Javier (baskijski Xabier) u kraljevini Navarri (sjeverna Španjolska). Od 1525. studirao je u Parizu i doktorirao 1529. Kao student upoznao je sunarodnjaka, svetog Ignacija Loyolu. Mladi profesor filozofije, ponukan Ignacijevim primjerom, potresen majčinom i sestrinom smrću, opredijelio se za život posvećen Kristu Gospodinu, zavjetovao se na siromaštvo i čistoću i obavio velike duhovne vježbe. Loyolin učenik i sljedbenik, sudjelovao je 1534. u osnivanju isusovačkog reda u maloj kapeli na Montmartreu, otišao s Ignacijem u Rim, a za svećenika je zaređen 1537. u Veneciji. Prvi misionar novog reda, otputovao je 1541. u portugalsku Indiju. Kao papinski legat djelovao je u Goi i jugozapadnoj Indiji (1542-45), u Malaji i na Molučkim otocima (1545-46) i na Cejlonu (1547). Od 1549. boravio je u Japanu, gdje je kao prvi misionar osnivao kršćanske zajednice. Vratio se 1552. u Gou s namjerom da prodre u Kinu. Razbolio se na plućima i preminuo na današnji dan, 3. prosinca 1552, na otoku San Tchao (Shangchuan), 14 kilometara od južne kineske obale, čekajući brod za kopno.
Po svojoj teološkoj izobrazbi, duhovnosti i organizacijskim sposobnostima ubraja se među najveće misionare, kao uzor i primjer kršćanskog navještanja novijeg razdoblja. Prvi je katolički misionar u modernom smislu, usput papin legat i isusovački provincijal. Njegova pisma su puna žara i poticaja za nove misionare i apostole. Propovijedao je na ulicama i cestama, njegovao bolesnike i nemoćnike, liječio gubavce, objedovao s lovcima na glave. Njegovo zvono odjekivalo je u selima i gradovima, a na poseban, primjeren način obraćao se djeci. Nisu ga smetale ni strašne vrućine ni ubitačne hladnoće, a pješice je prelazio tisuće kilometara. Prorok i čudotvorac, stišavao je oluje i ozdravljao neizlječive. Unatoč teškoćama s domorodačkim jezicima znao je obratiti i čitava naselja. Ta naselja i krajevi u kojima je djelovao, ostali su odani vjeri katoličkoj do dana današnjega. On se kao i ostali isusovci, koji su kasnije uspjeli ući u Kinu, prilagodio životu i razmišljanju naroda kojem je propovijedao i uklopio se u njihove vjerske predodžbe. Smatra se da je krstio više od 40 tisuća duša. Blaženim ga je proglasio 1619. papa Pavao V, a svetim 1622. papa Grgur XV. Zazivaju ga prigodom različitih epidemija, a zaštitnik je misija i misionara, župnih misija, moreplovaca, Australije, Novog Zelanda, Kine, Indije, istočne Indije, Japana, Bornea, Navarre te brojnih biskupija, gradova, naselja, učilišta, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Ksaver, Donji Vugrovec kod Sesveta, Plešivica kod Jastrebarskog, Bojana kod Čazme, Kozarevac kod Kloštra Podravskog, Dropkovec kod Gornje Rijeke, Samci kod Gornje Stubice-dvorac Oršić, Viduševac kod Gline, Karlovac-Švarča, Gornji Lović kod Ozlja, Rtić kod Vrbovskog).