Sveti Ivan I.

Rodio se oko 470. u toscanskom gradu Sieni ili u Castellu di Serena, nedaleko Chiusdina, kao sin Konstancija. Rimski svećenik, arhiđakon, krhka zdravlja. Naslijedio je 13. kolovoza 523. papu Hormisdasa. Prijatelj i pouzdanik filozofa Boecija, za vrijeme svoga kratkog pontifikata obnovio je velike rimske bazilike, groblja mučenika Nereja i Ahila na Ardeatinskoj cesti te groblje svetih Feliksa i Adaukta na Ostijskoj cesti. Uveo je i novo brojenje godina po Kristu, koje je sastavio monah Dionizije Mali. Ostrogotski kralj Teodorik vladao je tada velikim dijelom Italije, s prijestolnicom u Ravenni (Emilia-Romagna). Arijanac, prijekim okom gledao je na dobre odnose između pape i bizantskoga cara Justina I. Justin je u svome carstvu htio iskorijeniti arijanstvo, po kojem Krist nije iste biti s Bogom ocem, nego mu je samo sličan. Smatrajući se zaštitnikom arijanaca, kralj Teodorik je pozvao k sebi u Ravennu papu Ivana I. i prisilio ga da 525. protiv svoje volje s poslanstvom otputuje u Carigrad kako bi nagovorio cara Justina da povuče svoje dekrete protiv arijanaca.
Papa je u Carigradu na sam Božić primljen s najvećim počastima. Bizantski kler i puk postupao je s njim kao s “Petrom” te u sav glas davao oduška svojoj radosti što se u njihovoj sredini nalazi rimski biskup. U Carigradu je Ivan I. ostao sve do Uskrsa i u crkvi svete Sofije latinskim jezikom služio svečano blagdansko bogoslužje. Po Justinovoj želji, papa ga je i okrunio. Kad se vratio u Ravennu, Teodorik, koji je već umorio papinog prijatelja Boecija, nije bio zadovoljan njegovim poslanstvom, optužio ga je za kovanje urote i bacio ga u tamnicu. U Ravenni je Ivan I. preminuo u zatvoru kao mučenik, izmoren glađu i žeđu, na današnji dan, 18. svibnja 526. Četiri godine kasnije njegovo tijelo je preneseno u Rim i pokopano u predvorju bazilike svetog Petra. Naročito ga štuju vjernici u Ravenni i Toscani.